Molio bih te da mi nakon svakog procitanog posta ostavis komentar, kako bih znao tvoje misljenje o toj temi ili uopsteno o blogu. Cak i ako nemas svoj blog, jednostavno je da ostavis komentar. Ispod posta imas 2 opcije Komentari / Printaj. Klikni na komentare, i otvorice ti se novi prozor. Na dnu ( iznad vesti ) imas polje u kome ces ukucati komentar, a pored se ubelezi kao Anonimac, tada ti nece traziti nikakvu sifru. Vrlo je jednostavno, pokusaj!
Moji omiljeni stihovi iz pesama Tokio Hotela…
“Kad više ništa ne ide
biću tvoj anđeo – za tebe jedino!
I u svakoj tamnoj noći ja ću se pojaviti…
Tada ćemo leteti daleko odavde…
Nećemo se više nikad razdvojiti…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Čekam te beskrajno,
ali ni to mi nije dugo…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Pomisli na mene i videćeš anđela
koji leti pored tebe…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Zabrane su zabranjene!”
( Lass uns hier raus )
“Ako je ovaj dan poslednji
nemoj mi to, molim te, jos reći…
Još ne…”
( Der letzte Tag )
“Da li će tog dana svi satovi stati?
Da li će nestati horizont
i svi snovi na spavanje krenuti?”
( Der letzte Tag )
“Tamno je ovde u svetlu…
Ovde imamo sve i ništa!”
( Schwarz )
“ Onda se sve zaledi, a ja se držim toplo
za pokušaj bekstva!”
( Frei im freinen Fall )
“ Mi smo se zaključali u sebe i slomili ključ…”
( Wir schliessen uns ein )
“ Ubija me to što smo se voleli do smrti,
a sada naš san leži u ruševinama… “
( Totgeliebt )
“ Ćutim tvoje ime…”
( Spring nicht )
“ Ti sanjaš o kraju samo da bi počela
sve ispočetka…”
( Spring nicht )
“ Umreću za našu besmrtnost “
( Heilig )
“ I nekada će te ovo more odvesti meni…”
( Heilig )
“ Ti si kao košmar koji sanja mene…”
( Nach Dir kommt nichts )
“ Tražis dugu, ali ona leži mrtva na podu ispred tebe.
Pokušala je da sija dugo koliko je mogla samo za tebe…”
( Ich bin da / An deiner Seite )
“ Pričaj mi lazi…
Učini to tako da ti poverujem,
inače neću imati vazduha.
Samo sivi zidovi bez svetlosti.
Sve ovde je bez mene…”
( Hilf mir fliegen )
“ Ti si sve ono što sam ja
i sve ono što tece kroz moje vene…”
( In die Nacht )
"Večno ćemo patiti zbog ljubavi..."
( Pain of love )
I za kraj najlepsi stih…
“ Negde postoji mesto za koje znamo samo nas dvoje.
Ali sve je ispalo drugačije i puls u venama se smanjio.
Ali… ipak nas nekako kroz noć vode
otkucaji naših srca!!!!! “
( 1000 Meere )
Zovem se Neca.
Imam 19 godina... Rođendan slavim svakog 15. 04.
Pored TH-a, najviše slušam Lady Gagu...
Volim istoriju umetnosti i književnost ( što sam i upisao )…
Ne volim matematiku, fiziku, hemiju, geografiju, ruski...
Voleo bih da jednog dana postanem novinar…
Pocinje svakog jutra…
U 7 sati zvoni mi budilnik,
ali ja ne ustajem iz kreveta.
Uvek mnogo kasnim.
I u sportu sam drugi,
zato pisem “ FUCK YOU” na svaki svoj trofej!
Mnoge moje lazi su prosle kao istina.
Mnogi su verovali u moja prazna obecanja.
I pitam se da li cu dospeti u Raj ovakav kakav sam!
Iako ovaj blog postoji od 19.09.2008, ovaj brojač poseta nije postavljen tada, tako da je ovaj blog od 10.11.2008. posećen:
Pošto već mesecima ne radi brojač poseta odlučio sam da ubacim novi danas ( 1.12.2014. ) čisto kako bih imao orijentaciju koliko vas ima jer ne ostavljaju svi komentare. Do sada vas je bilo nešto preko 110 000.
On pati...
Uzasno pati...
Njemu je potreban neko..
Znam kako mu je... I ja se osecam tako...
Ponekad vam je potreban neko, makar da vas zagrli...
On ima sve...
Slavu, novac, prijatelje... Uziva u tome, to je ono o cemu je celog zivota sanjao... Znam da je takav tip osobe kojoj zapravo ne smetaju paparazzi... Zapravo voli da mu smetaju, voli tu paznju....
I srecan je...
Verovatno mu je ceo dan savrsen, ima sve sto pozeli...
A onda legne sam i pocne da razmislja...
Potreban mu je neko...
Tako nastaju ovakve pesme...
Ova pesma je puna bola i na samom kraju refrena ironije...
"Promise me we'll celebrate this pain together... "
U ovakvim pesmama on zapravo pokaze kakav je... Koliko pati... I ja isto pisem pesme i jedna osoba koja ih je sve procitala mi je rekla
"Pa, dobro, zasto nemas nijednu veselu pesmu?"
Nemam inspiraciju... Ne glumim sad nekog emosa, mene niko ne voli i ta sranja, nego kada pisem pesme, pisem o onome sto me grize iznutra... Kako da pisem srecne pesme o ljubavi, kada to ne osecam...?
Skoro nekad sam napisao pesmu koja se ne rimuje... Svasta meni dune u glavu... Dacu vam je da je procitate...
Vapaj malih ljudi
Živim u svetu u kome lica i reči nemaju zvuk i lik,
u kome su ulice prazne,
osmesi odglumljeni.
Tvoj zagrljaj je moja religija.
Svakog sekunda se molim, ali kako to obično biva
Bog ne čuje molitve malih ljudi.
Usne se tope u šapatu,
a suze su zamutile oči.
Grudi nisu dovoljno jake da razbiju okove.
Ne pate samo mali ljudi.
Hrabri se samo plaše da plaču...
Ali da se vratim na Billa... Nikad necu zaboraviti jednu recenicu o njemu... Nije je on rekao... Zato govori o njemu vise nego sto bi on ikad rekao... Necu reci ime osobe koja mi je ovo rekla, jer ne bi bilo u redu... Sto je najzanimljivije ta osoba nije fan, ali ga je videla... Ali moram da napisem tu recenicu jer je ostavila dubok utisak na mene, potvrdila je sve ono sto sam mislio...
ona: ja neznam jesam li luda ili ne al bill zrači nekakvom anđeoskom energijom...to nije ljudski, nema šanse.. ostavio me je bez teksta, čovječe, svjet se oko mene zaustavio kad sam ga ugledala... a tek pogled..isuse kako on pati..tužnije oči nisam u životu vidjela..
preplavio me je osjecaj tuge i slomljenosti...
nikad zivotu nisam takvo nesto osjetila..
ja: ja ih pratim od pocetka... ne bas od samog, ali imao je Bill onu mangu i on vise nije ista osoba, ne smeje se isto, nije isti, ima nesto u njemu.. ali to nije samo odrastanje, ne znam kako to da opisem...
ona: a nemoze se smijat, covjece, ono sto sam ja osjetila kad sam mu u oci pogledala me skoro ubilo..slomilo..on to svaki dan nosi u sebi.. The pain of love...to je to..
Neće nas slomiti ljubavni bol.
Ne treba nam tvoja pomoć da se spasemo.
Nikad nećemo prestati da patimo zbog ljubavi.
Mi smo ono što smo od sebe napravili.
Ljubavni bol je u našim srcima
i dublji je od okeana.
Ljubavni bol čeka u mraku.
Polako ga uzmimo...
Idemo dalje...i još dalje...i još dalje...
Ne pripadamo nikome... nikome...
Večno ćemo patiti zbog ljubavi...
Obećaj mi da ćemo zajedno slaviti ovaj bol...
Bol zbog ljubavi... ljubavi...
Ljubavni bol je u svakom od nas.
Udara nas poput čekića.
Ne možemo isključiti taj bol,
pa, hajde onda da slavimo tu dramu.
Bol nam ne dopušta da posustanemo.
Sve ćemo zaboraviti.
Želim da dodirnem taj bol...
Bez toga nije vredno živeti...
Idemo dalje...i još dalje...i još dalje...
Ne pripadamo nikome... nikome...
Večno ćemo patiti zbog ljubavi...
Obećaj mi da ćemo zajedno slaviti ovaj bol...
Bol zbog ljubavi... ljubavi...
Prelazimo planine i pustinje zbog naše ljubavi...
Vratimo je nazad noćas, tako da možemo da osećamo ovaj bol zauvek...
Idemo dalje...i još dalje...i još dalje...
Ne pripadamo nikome... nikome...
Večno ćemo patiti zbog ljubavi...
Obećaj mi da ćemo zajedno slaviti ovaj bol...
Bol zbog ljubavi... ljubavi...
*** Kakvo automatsko uspavljivanje i još lepše automatsko buđenje… ***
Nakon svih šokova na mom blogu ( hehe ) vreme je za jedan normalan post.
Pre svega samo da se zahvalim meine Partner in Crime, Nina, poznatija i kao TH Love i “Prodajem se na ćošku za 3kune” ( hahahah, šalim se )…
I da se zahvalim vama i da vam se svima još jednom izvinim zbog one šale, a valjda se niko neće ljutiti.
P.S. Bez uvrede, ali jebe mi se da li ću nekom visiti u linkovima. To mi je ranije značilo, više ne…
A sad vi, koji niste ljuti na mene, i čitate ovo, imam par TH novosti.
U novom nemačkom Bravu su objavljene slike sa snimanja spota “Automatic / Automatish”. Kao što smo saznali iz njihove poruke sa londonskog aerodroma otputovali su u Južnu Afriku kako bi snimili spot. Prevalili su čak 12 000 kilometara kako bi našli odgovarajući ambijent, koji im je bio potreban za trku auta gde bi imali potpunu zaštitu. Međutim, njima je, kao i uvek, savršena lokacija imala klimatske probleme. Bilo im je izuzetno hladno, a morali su da se voze čak 3 sata do mesta gde su spavali i imali telefon.
Tom je na ovom putovanju bio neverovatan baksuz. Pregorela mu je sobna grejalica, jedino njegov krevet nije imao električni pokrivač ( to je ono što greje krevet ), a ujutru nije mogao da se istušira jer nije bilo ni kapi tople vode. hehehe
Ma, ne brinem se ja za njega, on je jaka muškarčina i preživeće! xD
Ovaj Billov prsten je baš moćan. A o jakni da ne govorim. Ja već neko vreme nosim jaknu tako što jedan rukav podignem, a drugi spustim i on je sad to uradio. Kako on mene kopira… xD
Nakon incidenta tokom koga su se neki tinejdžeri dokopali novih pesama i pustili ih na Internet, izgleda da je Tokio Hotelov tim odlučio da makar nešto oni prvi puste, hihi. Tako su sinoć na Cherry Tree radiju premijerno puštene ove dve pesme. Ja sam sinoć kao ludak to slušao tako što sam nabio zvučnike na uši jer nisam smeo da pojačam, moji su spavali.
Uživajte…
Meni lično je bolja nemačka verzija ( a reči od engleske ) i već sam ranije odlučio da kada izađe CD da ću prvo nabaviti nemačku verziju, a nakon mesec-dva englesku. Ajd da ne smaram više…
Automatish
Posto cu ionako dobiti tuzbu i ovaj blog nece postojati u roku od sledeca 24 sata ( dali su mi taj rok da obavestim ljude ako zelim, pod uslovom da ne pominjem delove nasih razgovora ) ja cu vam onda reci pravi razlog sto mi brisu blog.
Da je neko od vas naleteo sinoc oko 9 na moj blog ili na youtube profil video bi nesto sto sam otkrio sasvim slucajno.
Ako imate program za pustanje pesama unazad ( moj drug ima, ne znam kako se zove program ) pustite tako pesmu “Wo sind eure Hande”. U pocetku ce vam nesto mumlati, ali poslecete skontati zasto su reci u refrenu onako nelogicne. Postoji onaj princip pisanja da ima znacenje kada se cuje sa obe strane pusteno. Naravno, od nazad je malo nerazumnije, ali ako se dobro zadubite cucete o cemu zapravo peva.
Nisam to ocekivao od njih, stvarno.
Kao i od njihovog menadzmenta. Sve sto im ne odgovara oni ce da tuze. Ne znam sta ce ispasti od toga jer mogu misliti kakve advokate imaju, ali ja nisam nista izmislio. Ko god hoce moze da pusti pesmu od nazad i shvatice o cemu pricam i ne znam u cemu vide osnov da me tuze. Ponavljam nisam nista izmislio, ali se i dalje uzasno plasim…
Uzasno se plasim kako cete reagovati kada vam kazem da je sve ovo bila zezancija...
Ko je čuo pesme čuo je... Brišem ih sa bloga jer tako zahteva Tokio Hotel tim...
Ostavljam vam samo reči pesama...
Love and Death
I can give you...
You can give me...
Something... Everything...
You are with me...I am with you always....
Join me in Love and Death... Love and Death...
Don't you mess - Don't you mess with my heart...
Love and Death... Love and Death...
Don't you mess - Don't you mess with my heart..
With my heart ... With my heart...
Fragile pieces don't regret the sorrows
That we see...
Take them with us
Step into tomorrow...
Join me in Love and Death... Love and Death...
Don't you mess - Don't you mess with my heart...
Love and Death... Love and Death...
Don't you mess - Don't you mess with my heart..
With my heart ... With my heart...
All the pain that we've been through...
I'm dying to save you...
Feel blood in my veins flow...
I've been dying to save you...
How I've been watching you swim
I'm just seeing you drown...
It's a tragedy or comedy?
With my heart ... With my heart....
Love and Death... Love and Death...
Don't you mess - Don't you mess with my heart..
Love and Death... Love and Death...
Don't you mess - Don't you mess with my heart..
Love!
Love!
Love!
Death!
Ja sam i dalje u šoku... Nisam ovo očekivao... Kako moćno otpeva ovo with my heart... Sav se naježim... I pre zadnjeg refrena kako se Billov glas pretapa u Tomov... Savršeno!
I onaj metal na kraju....
pffff....
Ali to nije sve...
Automatic... Bolja mi je ova gore, ali i ova je mnoooooogo dobra... Dopada mi se ovaj novi stil koji imaju... Kao neka blaza varijanta rocka za diskoteke... I volim kako Bill peva ove visoke delove...
P.S. Inace, Bill u spotu vozi kola... kkkk
It's automatic, systematic so dramatic
You're automatic
There's no real loving you (x3)
Why do I keep loving you
Automatic (x4)
Each step you make
Each breath you take
Your heart, your soul
Remote controlled...
Ali...
NI TO NIJE SVE.... xDDDDDDDDDDDD
Ovo vece postaje uvrnuto... Na pocetku peva Tom.... Reci su prelepe...
Reči ću staviti sutra, mrsko mi sad...
P.S. Billov ženski look me sve više oduševljava... xD Tomu pletenice baš dobro stoje... Gustav je tako medeno debeo, kao prasence... Georg... Ne znam šta o njemu da kažem... Srećna mu Nova godina! xD
*** Najduže trajanje jednog monsuna u istoriji... ***
Kao da je juče bilo...
2005.
Početak septembra, 2. ili 3. Ja sedim kod Pece i ne slutim da će uskoro uslediti momenat koji će mi umnogome promeniti život. Spotovi prolaze jedan za drugim. Neke znam, neke ne...
Jedan dečak sedi na sred polja i u ruci drži crnu sveću. U dnu ekrana su ispisana slova
Tokio Hotel – Durch den Monsun
Primećujem da taj dečak ima mnogo dobru frizuru. I otkačen stil odevanja. I pesma je zarazna.
Spot se završava, a ja nisam shvatio da je tog dana počela istorija. xD Novo poglavlje u mom nebitnom životu.
15. avgust 2009.
Sedim za kompjuterom. Nešto stariji, nimalo ozbiljniji. U duši sam ostao isti onaj dečak koji je pre 4 godine sedeo na podu svoje sobe i pokušavao da otpeva „Durch den Monsun“ sa rečima u rukama. Tada je za mene to bila samo nepoznata gomila znakova. I dalje sam isti onaj dečak koji je kupovao sve novine u kojima su se pojavila moja 4 vršnjaka iz daleke Nemačke. Isti dečak koji je sav svoj džeparac trošio na CD-ove, singlove... koji je iščekivao koncert u Beogradu i odbrojavao svaki dan, koji je terao svoju majku da mu šije pantalone iste kao Billove...
A oni...
Bill, Tom, Gustav i Georg...
Oni više nisu isti dečaci...
Nisu nesigurni, niski, detinjasti dečaci koji su se igrali benda snimajući svoj prvi spot...
Sada su odrasli tako da ih više ne mogu nazivati dečacima...
Sada su samouvereni i spremni da pokore ostatak sveta...
Sada se više ne igraju benda... Sada su najuspešniji nemački bend ikada i verujem da će još dugo tako ostati....
slika sa aerodroma u Londonu, kada su polazili u Afriku na snimanje novog spota
Znam da ovo nećete čitati... Ali, hvala vam za najlepše 4 godine u mom životu... Nije mi više bitno to što vas nikad neću videti ( preboleo sam to još od marta 2008. ), važno mi je samo da vi živite svoj san i da uspete toliko da se više Evrope i ne setite. Vaše mesto je na vrhu, u Americi, vreme je da živite svoj Američki san...
Sanjaću ga sa vama!
I još dugo ću trčati kroz monsun,
odlaziti iza sveta, na kraj vremena,
tamo gde pada najviše kiša.
Protiv najgorih oluja ću se boriti!
I kada više ne budem mogao - misliću na vas!!!
Nekada ćemo trčati zajedno i ništa neće moći da nas zaustavi kroz monsun…
Hej, hej, hej!
Mada Faka Neca is back! xD
Čuo sam da sam vam nedostajao… Hvala vam na svim komentarima, mejlovima, porukama na Face-u... Imao sam oko 100 obaveštenja... I kad sam upao na Face u roku od pola sata sam se dopisivao sa 10-ak ljudi...
Al sam popularan... hehe
Kod mame ( u Valjevu ) mi je bilo dosadno. Po ceo dan sam slušao mp3, gledao TV i čitao neku smornu knjigu.
* Pesma koju vam preporučujem je Ashley Tisdale „Masquerade“. Ceo CD je odličan, a za tu pesmu navijam da bude singl. Najlepša balada je „How do you love“.
* Na TV-u sam gledao milion humorističkih serija, ali moja omiljena je svakako Sex&Grad. Moj omiljeni lik je Samanta, a Šarlot ne mogu očima da vidim. Ako gledate to ( ili ste gledali ) ko je vama omiljeni?
* Knjiga koju sam poneo je neviđeno sranje. Korice su predobre. Noge neke zgodne cure i naslov koji osvaja. „Ukus mladih devojaka“. A knjiga... Najgore sranje koje sam ikad pročitao. Tako mi i treba kad sam slab na ženske noge... xD
* Kupio sam neke nove majice i palo mi je na pamet da napravim neki novi fazon u svom oblačenju. Kupio sam pertle u bojama sve svoje odeće. Pertle su ono što se uvlači u patike ( valjda vi to govorite šnjure... nisam siguran ). Uglavnom, videćete na nekim od mojih novih slika. Kako god, koje god boje bude moja odeća – imaću takve pertle. Od ranije imam crne i bele, a sad sam kupio ljubičaste, zelene, plave i žute...
Dosta o meni...
Prelazim na bend koji mi je toliko falio...
Cinema Bizarre...
Just kidding! hahah
Tokio Hotel, ofkors...
A novosti, danke Gott, ima...
Krenimo redom.
*** DTM German Touring Car ***
Momci iz Tokio Hotela su se konačno pojavili zvanično na TV-u. Ovaj događaj je organizovan u njihovom rodnom Magdeburgu. Gustav je nosio kačket, a potom i kapu ( koja mu sjajno stoji ) kako bi pokrio ožiljke koje je zadobio prošlog meseca. Moram da primetim i to da on nikad nije bio deblji, a Georg nikad mršaviji.
Međutim, njih dvojica nisu došli sami na ovaj događaj. Poveli su i ekipu TH TV-a kako bi uradili neki materijal za nove epizode.
*** Humanoid je spreman ***
... da se ispali u orbitu i naše CD playere... xD Nakon snimljenih 25 pesama i duge rasprave odlučeno je da na CD ulazi 13 pesama. Momci su imali različito mišljenje koje bi to pesme trebale da budu, ali su našli neki kompromis. Dopada mi se to što ima 13 pesama, a ne standardnih 12.
Kao što smo već i mogli da pretpostavimo album je inspirisan naučnom fantastikom, a stihovi su dosta mračni. Kada sam nekad davno nagađao pojedinosti mislio sam da će tekstovi biti mračni jer je veći deo tekstova Bill napisao u najmračnijoj fazi svog života, tj, kada je imao onih čuvenih 10 dana ćutanja i kada je strahovao da će zauvek ostati bez svog glasa. Inače, prema nekim izvorima, album je u dance-rock fazonu. Meni se to dopada. Mislim da će biti dosta elektronike i Billovog robotizovanog glasa.
Oduševljava me make up... Ima ga na svim novim slikama. Nadograđene trepavice i ova linija... Savršeno...
Billove pantalone su genijalne. Dopada mi se što su skroz uske, ali je ovaj deo kod međunožja spušten kao kod repera... Jesam li rekao genijalno?
*** Automaticly – Automatisch ***
...je naziv singla koji će biti premijerno izveden na Nokia-koncertu krajem avgusta, a biće pušten u prodaju sredinom septembra. Pesma je nastala nenadano. Bill je trebao da snimi poslednje vokale, ali je dobio ideju za novu pesmu i snimanje vokala je otkazano, a on je sa Jostom u roku od 2 sata uradio kompletnu pesmu.
Ja vam za kraj ostavljam prevod te pesme....
„Automatski“
Tvoje srce kuca pored mog automatski kao mašina.
Automatski me dodiruješ.
Osećam sve, ne samo tebe...
Automatski...
Tvoj električni glas:
„Gde si bio ti dok je ona pričala?“
Kao da mi automatski kažeš da sam ti važan.
Ko te je programirao?
Kad se smeješ – ne smeješ se!
Kada plačeš – ne plačeš!
Kada osećaš – ne osećaš ništa!
Zato što ne osećaš ljubav...
Kao da trčim ulicama automatski, ali me nijedna ne vodi prema tebi...
Kao da me automatski prate tvoje senke
i traže me hladnog...
Ti si kao projektil...
Automatski fiksiran i mehaničan...
Pogled ti je prazan.
Ne mogu da ga pratim.
Za tebe je sve kao predstava.
Posle tebe...
Zar vam ova slika pomalo ne liči na ovu...
Ima nekih grešaka u tekstu, ali ne zamerite.
Meni se mnogo dopada tekst. Govori o lažnoj ljubavi, o glumljenju osećanja, o rađenju nečega bez osećanja, po nekom kalupu, „jer tako treba da bude“.
Napisao bih još nešto, ali sve ovo je previše za moje slabo srce...
Razumećete...
DOPUNA POSTA 13.08.2009.
Kao što sam u nekom od proteklih postova napisao u bioskope nam dolazi novi deo animiranog filma "Arthur i Minimoji". Sada imam još neke informacije. Film će se zvati " Osveta zlog M-a", a sa prikazivanjem počinje 26.novembra. Povodom toga, Bill se slikao sa plakatam, a imam i sliku sa samog snimanja. weeeeee!
Slike su me ostavile bez daha. Billova frizura je savršena, a stajling... Kao pirat! Obožavam ga...
A kao da ovo nije dovoljan šok, ako se malo bolje zagledate videćete da Bill ima pirsing u bradavici... Ludak moj omiljeni!
Toliko od mene... Nadam se da sam vam ulepšao dan...