NAJVRIJEDNIJI KOMENTATORI IZ SVIJETA 1000 LICA:

1000lica.blog.hr
- maxyloptica
- carla_bruni
- Montero
- tata od formata
- rossanna
1000lica.blog.ba
- DJJasmina
- zar je ime vazno?
- Snjeza
www.blogovanje.com/1000lica
- danuskica
- Boky
- INSIDER
1000lica.mojblog.co.yu
- meca

HR-BLOGOVI KOJE RADO ČITAM:


Moji inozemni blogovi (abecedno):
- BiH
- Crna Gora
- Srbija









Locations of visitors to this page

24.05.2007., četvrtak

Danas sam... razočaran i ushićen

Iako sam i dalje u totalnom minusu s vremenom, nisam izdržao bez osvrta na jedan današnji događaj (ukrast ću malo od sna). No, obzirom na stisku, ipak ću biti prilično telegrafski, a vi sami složite ostali dio priče - sorry, ali je to jedini način da uopće nešto napišem.

Zbivanje: Festival jednakih mogućnosti (posvećen osobama s posebnim potrebama), Zagreb, Jelačić-plac, završno veče (srijeda).

Unutar toga: koncert Caiman Verde. Često čujem salserose kako se žale da rijetko imamo salsa partyje sa živom svirkom, da nema nastupa Caimana u Zagrebu, da putuju samo po Sloveniji, i sl. Da vas izvjestim, osim mene sam tamo vidio još svega 3 (slovima: tri!!!) salsere. Ostale više ne želim čuti da se žale kako nema živih svirki! (Ok, neki su imali svoje treninge/probe/sate, a nekima je bila važnija tekma - ali da baš NIKOGA nije bilo... Ne, nemojte se više žaliti. Nije bilo reklame? Samo trebate na blog Caimana, i sve vam piše - taj izgovor se ne prihvaća. A Caimani su bili stvarno odlični, pa vam može biti još više žao što niste bili.)

To je ono "razočaran", a sad ono "ushićen", čemu ću s veseljem posvetiti nekoliko redova više. Niste propustili samo Caimane, nego i nešto izuzetno poučno za sve plesače. Jeste li već vidjeli onaj video-clip koji kruži mailovima, gdje onaj fenomenalac s jednom nogom i jednom štakom pleše još fenomenalniju salsu? Dokaz da želja može nadomjestiti puno toga, i da smo mi previše razmaženi i ne znamo cijeniti zdravlje koje imamo, pa nam se ništa ne da. E, da ste bili na Trgu, vidjeli biste nešto barem jednako hvale i divljenja vrijedno. Jedan mladi dečko s očito atrofiranim nogama (da ponovo podsjetim, ovo je festival posvećen invalidima, a iz naziva se vidi poruka da i invalidi mogu manje-više sve što i ljudi bez takvih poteškoća), koji se na pozornicu dovezao u kolicima, izveo je više nego fantastičnu točku. Prvo je plesao sjedeći u svojim kolicima, a onda se bacio iz njih na pod, i nastavio plesati. Neću opisivati, to se treba vidjeti. Mislim da u publici nije bilo ni trunke žaljenja ili suosjećanja s tim dečkom, niti je njegova točka izgledala kao mučan ili tužan pokušaj - jednostavno je tako plesao (i bez nogu) da su gledatelji u njemu vidjeli plesača, a ne hendikepiranu osobu. Festival JEDNAKIH MOGUĆNOSTI, u pravom smislu tih riječi - potpuno je nadišao svoju invalidnost... Bio bih sretan kad bih kod drugih plesača uspio vidjeti takav žar, takvu strast, takav ples iz srca, sa izvrsnim pokretima ruku i tijela, s mimikom i uživljavanjem u ples, s izvrsnom tehnikom. Taj dečko je plesao cijelom svojom dušom, i uvjeren sam da mnogi naizgled zdravi plesači imaju daleko veći hendikep što ne osjećaju glazbu, ili što se ne znaju otvoriti, nego ovaj dečko bez funkcionalnih nogu... Znam da će nekima ovo zvučati preuveličano, ali ste - kao što sam već rekao - ovo trebali vidjeti. Tek onda biste razumijeli o čemu pričam... I sad se pokušajte sjetiti onoga što nekima od vas oduvijek govorim - ples nisu KORACI (ovaj dečko ih nije ni mogao imati), nego ono što date iz sebe, svakim pokretnim djelićem svoga tijela, uključivo i pogled, i osmijeh, i ponajviše stav. Pa sad razmislite, možete li plesati poput njega? Točnije, jeste li spremni doći do toga? Jer nije pitanje možete li, očito... Jer je on više nego očigledno mogao...
.

21.05.2007., ponedjeljak

Danas sam... u gabuli

Da, i ne samo danas, nego u zadnje vrijeme... Ništa ozbiljno, ne brinite, samo sam se prihvatio više posla nego što ga mogu sam obaviti. Ok, upravo iz tog razloga sam našao i nekoliko pomagača, ali znate da u početku treba uložiti još više napora dok se te pomagače uputi u posao, pa ispada da sam dodao sebi još jednu obavezu... No, i to će proći. Zato, Montero, ne brini ništa, sve je za pet - jedino ne stignem na blog, i još što-šta od planiranog (upravo ti ćeš znati za još neke moje ideje, koje će izgleda pričekati neke manje "zgužvane" dane...). Ukratko:

- posao mi se širi preko granice
- zaposlio sam pomoćnicu
- preuzeo sam još jedan poslovni zadatak, za koji sam angažirao dvoje vanjskih suradnika
- radim (po običaju) organizaciju plesnog programa na Cest is d' Bestu - tko hoće, nek mi se javi (na mail molim)
- moram sklopiti MuReCaS-ov program za isti festival
- ponudio sam pomoć ekipi oko organizacije salsa festivala u Rovinju (koja je naravno prihvaćena)
- "uvalio" sam se i u jednu internetsku igricu, koja doduše ne uzima previše vremena, ali se dvaput dnevno moram ulogirati
- ne bih htio izostati ni sa plesnjaka, ali to nažalost sve češće bivam prisiljen, ako hoću sve stići...
- tu i tamo stignem obaviti i poneku kavu s prijateljima

Nekako mi ostaje dojam da nisam sve napisao, ali je i ovako više nego što stignem napraviti. Da, volio bih reći i da sam u aktivnoj potrazi za nekom životnom družicom, ali je to u ovom periodu nekako spalo na neko žnj-to mjesto... To ću morati definitivno promijeniti...

Ukratko, nadam se da ćete mi, vidjevši ovo, barem dijelimice oprostiti što me tako dugo nema. I to ne samo s novim postom, nego ni s komentarima na vašim blogovima... Ma, doći će ljeto, pa će se sve pomalo smiriti... :)

Do tada ću, eto, biti solidaran sa školarcima i studentima, kojima je ovo isto malo žešći period - zaključivanja ocjena, ispitni rokovi... Ne samo da suosjećam s vama, nego vam se, kao što vidite, i priključujem s vlastitom "gužvom u šesnaestercu..."

A oni koji ne znaju o čemu govorim - uživajte, dok i vas ne ulovi "vremenonedostatikis cronicus"... smijeh

P.S.: Frendica je uspjela riješiti pitanje posla u Americi. Iako sam i ja potegnuo nešto veza, na kraju je uspijeh uslijedio zahvaljujući njenim mailovima, no nije bitno kako - meni je bitnije da sam dao sve od sebe da joj pomognem, ali i da su se moji prijatelji u Americi isto tako potrudili. Lijepo je vidjeti da svojom zamolbom ne nalijećeš na gluhi zid, već da odgovori i pomoć stižu sa raznih strana...

04.05.2007., petak

Danas sam... prijatelj

Prvo, pozdrav svima koji su me tražili - primijetili ste da me baš i nema na blogu, i to ne samo svojem, nego ni sa komentarima. Dijelom putovanja, dijelom razne druge obaveze, ali sve će to proći pa ću se ponovo aktivirati, ništa ne brinite yes

A sada o mom "spasiteljskom zadatku". Jedna moja jaaaako draga prijateljica je uplatila izvjesnu (nemalu) sumu za sređivanje papira za privremeni rad u USA. Pretpostavljala je da će naći posao poput mnogih drugih, ali joj do sada nije uspjelo, i ako ga ne nađe u roku od tjedan dana, izgubit će te novce, jer se oni niti djelomično ne vraćaju. Da, znam da će neki reći da je to možda bilo malo neoprezno, ali prijatelje se ne pita zašto, nego im se nastoji pomoći - a to je ono što i ja sada nastojim. Znači, ovaj post je namijenjen prije svega mojim vjernim čitateljima "preko bare", a koji bi mogli imati neku informaciju koja bi pomogla, ili još bolje, ako znaju neki posao koji bi ona mogla obavljati. S druge strane, nije isključeno ni da će netko od mojih blog prijatelja s ove strane imati neku korisnu informaciju - nikad se ne zna. Svaka informacija je u svakom slučaju dobrodošla.

Naravno, znam da to i nije jednostavno, ali je ona uložila toliko truda da joj sada pokušavam pomoći na sve načine koji mi padnu na pamet (uostalom, nije prije tražila pomoć jer je i sama do zadnjeg trena pisala pisma, telefonirala, i nadala se da će barem na neko dobiti pozitivan odgovor... pomoć je potražila tek kad više nije sama imala nikakvo rješenje). Ako netko od vas ima ideju, prijedlog ili ponudu, pišite mi slobodno ili ovdje, ili na mail (eno ga s desne strane), i pokušajmo zajedno pomoći. A svima onima koji pokušaju želim da im ta pomoć bude uzvraćena kada ju oni budu trebali - i inače vjerujem da svemir funkcionira na taj način, pa rado uzimam udjela u tom istinskom lancu ljudske sreće cerek

A uskoro se, vjerujem, vidimo i sa novim postom. Bye! mah

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Hoću/neću komentare

Opis bloga

blog s 1000 lica...
blog za zabavu ili razmišljanje, kako je kome drago


kontakt:
robi_sz@hotmail.com

Web Counter

hit Counter

Najdraži linkovi:
- Đole...
- nostalgija.com
- salsa u Hr
Još neki korisni linkovi:
- podsjetnik za rođendane i sl.!!!
- pretraživač hrv. weba
- Wikipedia

Nostalgična - TBF

Može bit da san potrošio i ono malo suza,
za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
za one koji žele samo da žive i rade,
i samo vole i smiju se svemu ka vicu.
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu,
donosit ih na svit di su život i sloboda
ka roba koju će neki moćnik prodat.
I ove stare melodije bude memorije,
čiste nostalgije,
i ne znan šta mi je.
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon,
sestra i ja cili umazan slajon.
I sve je daleko i tajno,
al ditetu sve je sjajno.
Znan i onda nije sve bilo bajno,
al pari mi se puno lipše.
I ove kapi kiše
ka da šapću-nikad više!

Jer sve prolazi, ostaje samo u nama,
u srcima, u umu i foto-albumu.
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
nasmijana lica nekih starih prika.
Nekih nema više, ostale su sjene,
mora bit da je s njima nesta i dio mene.
Al vrate ga kiše i vitar s juga,
neka stara pisma, nostalgija i tuga...

Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit,
pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit.
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj,
zato se nadan da postoji pakal i raj,
neki viši sud, božja pravda,
da presudi i kazni svakog onog gada
željnog rata i žednog krvi,
ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi.
Ironično, zaista, da citira Krista,
jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista,
u mraku,
u miješanom braku,
u nekoj dalekoj zemlji sad je samo u zraku,
(i baš me tamo donila roda)
Je, da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan.
A razliku između zla i dobra
nisan naučio ni od fratra, ni od hodže, ni popa.

Kad su zavladali oni šta su pali s kruške,
božji ljudi su blagoslovili puške.
Ovce slali u smrt za svoga boga jedinoga,
za ludilo svoga ideologa.
I kad zavlada mržnja razum nije lijek
i ludilo uvik promjeni tijek
povijesti,
ispiše novu, krvavu stranu,
u zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu.

Zato letin visoko iznad napaćenog tla,
daleko iznad poimanja dobra i zla,
visoko gore, ka suncu, u nebesa.
(di se gužvaju poruke es em esa)
Iz ovog vrimena izlazin van,
i zaranjan u neki davni, zaboravljeni san,
u neki bolji dan,
pun smija i vica,
di su sritni ljudi i njihova dica.
I gledaju u sutra ozarena lica,
puni nade,
u tom svitu pravde,
jednakosti, bratstva i slobode.
(u svit ljubavi me misli vode)
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
jednog dana svi ljudi moć živit sretni.
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj,
i znaj,
neće bit ironije za kraj

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


Cursors

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se