srijeda, 08.04.2009.
Vrijeme je da s riječi prijeđem na djela.
Sve što prođe
sve što jednom prođe
kao po kazni uvijek vraća se,
a kad se vrati,
jednom kad se vrati,
dođe da prođe i opet sjećaš se.
....
Samo ovu noc bar da placemo do jutra
zelja mi je to lakse bit će mi sa tobom
da se sjetimo jer nas nece biti sutra
sutra moje sve negdje odnosis sa sobom.
Prokleto je sve. Još neko vrijeme.
Zapamtite jednu curu koja je voljela pisati, koja je voljela nesvakidašnje stvari i pojave a najviše od svega je voljela njega. Dugo vremena bila je darkerica, pisala je pjesme i tada su se počele događati stvari koje su ju promijenile u dubinu duše. Sada, treba samo njega, samo da uju izvuče iz te crne rupe u koju je upala. Nema nikoga više, svi su ju razočarali. Svi misle da je jaka, zapravo uopće ne znaju kako joj je. Depresija je valjda sama od sebe došla, ne postoji neki povod za to. Ima onih kojima je gore nego meni... Ukratko o jednoj curi, meni.
Nisam jaka, nisam posebna. Nitko sam i ništa. Samo trebam nekoga da bude uz mene, da me voli i da brine o meni. Zaboravljam na sve i prepuštam se osjećajima nek me vode. Sudbina nek mi odredi sutra. Ne ide nažalost. 3 godine depresije, suze u očima svakog dana, suze koje nitko ne vidi.
Volim vas sve, prirasli ste mi srcu... Svi. Sjetite me se ponekad, reda radi, da vidim da nisam zaboravljena u potpunosti, da u potpunosti ne nestanem odavde. To bi bilo to... Valjda.
Umorna sam od čekanja i lažnih obećanja, umorna od svega. Sada je vrijeme da ja učinim nešto za sebe. ako to znači odlazak, neka bude odlazak. Poštujte barem tu moju želju. Zadnja želja mi je samo njega ljubiti cijele noći, do zore u zagrljaju da me ima, da mi pruži ruku kada šetamo gradom... Da mi pruži ruku bilo kada i bilo gdje. No neke stvari ne mogu biti savršene ni približno. Nekim stvarima nije suđeno da se dogode, meni nije očito.
Poželjela bih vam sreću u životu svima koji ste ikada naišli na ovaj blog, nije nam bilo suđeno da se upoznamo, znali smo se ovako i to je dovoljno. Dok god srce ima snage da kuca, neću vas zaboraviti. Nemojte ni vi mene...
Za kraj jedna pjesma koja mi puno znači.
"Call Me When You're Sober"
Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.
Should I let you fall?
Lose it all?
So maybe you can remember yourself.
Can't keep believing,
We're only deceiving ourselves .
And I'm sick of the lie,
And you're too late.
Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.
Couldn't take the blame.
Sick with shame.
Must be exhausting to lose your own game.
Selfishly hated,
No wonder you're jaded.
You can't play the victim this time,
And you're too late.
Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.
You never call me when you're sober.
You only want it cause it's over,
It's over.
How could I have burned paradise?
How could I - you were never mine.
So don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
Don't lie to me,
Just get your things.
I've made up your mind.
Srest ćemo se jednom svi. Opet ili prvi put, hoćemo.
Jedini, voljela sam te i voljet ću te... Za tebe sam radila sve gluposti i sve što god sam radila. Nije bilo suđeno meni.
-Malena djevojčica-
Zbogom
četvrtak, 02.04.2009.
Znam da će mi to biti najgori dan do sada iz mnogo razloga, ali nema veze, ionako sam stvorena da umrem. Znam da ću proplakati cijeli prokleti dan. Znam, sigurna sam da će biti užasan.Jer ipak, to je taj dan, to je moj rođendan.
Sretan mi rođendan. Taj prokleti rođendan.
( post je pisan 01.04. ali sam stavila da piše 02.04. jer ću taj dan vjerojatno proplakat i maštat o suicidu )
