< | prosinac, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
At the end of the world
I wish she could find her love
And with him she should go back to paradise
Thousand years and thousand nights
She couldn't believe in the light
But her frozen heart stopped beating in her chest
Aenivna
Arcanum
Azazeal
Bili smo jednom najbolji
Blacken the angel
Bloody
Dark angel
Dark angel of death
Devillina
Dominic
Don't have anything to say
Drpa
Duša bez imena
Faber
Girl of darkness
Goth girl
Gothic puppet
Gravedancer
Grizlich
Gwenhwyfar
Hoti
Hoti-stari blog
I am a maggot
Industrial snake
In silence
Karlito
Kronika najavljene smrti
Leona
Lord
Madam luna
Mana
Mia<3
Miruj!u smrti se sniva
Moje pjesme i stihovi
Moonlight soul
Mrak66
Mystery
One thousad miles away
Pain
Perdido
Plavuša i brineta
Poison ivy
Poison shelly
Pokisli
Prosta sam
Punk
Sazui
Sewen
She was found...
Sobazatugu166
Someone
Soulinshadow
Static lullaby
Sumire
Trnoružica
Twilight
Unnamed feeling
Urban rebel
Vega
Within myself
od:11.05.2008.
Free Website Counters
trenutno:
I only smile in the dark
My only comfort is the night gone black
I didnt accidentally tell you that
Im only happy when it rains
Youll get the message by the time Im through
When I complain about me and you
Im only happy when it rains
Vrijeme prolazi, sve se mijenja.Mijenjam se s time i ja.Htjela to ili ne htjela, ali opet ne mogu protiv sudbine i života.Patim, možda ste primjetili da ne iznosim više toliko svoje privatnosti na ovaj blog, jednostavno nemam potrebu za time.Što god rekla, neću promijeniti ništa, to su ionako samo isprazne riječi koje nemaju smisla.Bol, kakva god bila...valjda će kad tad proći, ne znam, ne mogu reći da me previše zanima to.Stisnem zube i pretrpim te trenutke nekako...Ali o trenucima provedenim u samoći dalo bi se itekako raspravljati.Na kraju krajeva, ovo je samo život.
Prije sam imala neki strah od smrti, no kada sam se susrela sa vlastitom smrću, ne mogu reći da je se bojim kao prije.Sve je to dio života.Patnja, sve to...Imam osobe za koje znam da im je stalo do mene, ali zašto živim?Zapravo ne znam, i meni je teško to odgonetnuti...Neću se ubiti, barem ne još.Povrijedila me osoba do koje mi je najviše stalo, to sam preživjela.Ali od tada promijenila sam se.Slomio me...Uništio me, riječi i djela bole tako prokleto, tako jako, neopisiva bol jednostavno.Prošlo je.U nekim trenucima sam naprosto zbunjena...Događala su mi se neka sranja preko kojih još ne mogu prijeći niti ih na bilo kaka način zaboraviti iako su se zbila prije nešto više mjeseci.
Ne volim ove blagdane, Božić i sve to...gdje god dođem, svi nekomu nešto kupuju, sve je tako prokleto slatko i vidjeti mame i djecu, curu i dečka zajedno u kupnji.Najusamljenija sam baš tada, na ove blagdane.Tako se jadno osjećam, usamljeno....Nisam kao nekada...Barem mislim...Ne plačem, samo visoko dignem glavu i pretrpim to.Držim u sebi, zapravo je lakše...Ne znam zapravo koji je smisao života...Ne znam toliko stvari koje bih rado voljela znati.