• On/Off

Mala te voljela, maloj si bio sve, centar svega...kleo se da ćeš ju voljeti, kleo se da ju nikada nećeš ostaviti, povrijediti...Kakav si ti to čovjek kada mi onoliko boli možeš nanijeti i još mi se nasmijati u facu?Ne zaslužuje ljubav koju ti dajem, ne zaslužuješ curu poput mene.Svi su primijetili da sam se promijenila zbog tebe, jesam, zbog tebe da me ponovno ne ostaviš.Postala sam tvoj ROB.Onaj tjedan dana znala sam da je dođao kraj, da je gotovo, da ne želiš više ništa zajedničko samnom.Mogla sam naći drugoga, mogla sam se predati, odustati jednostavno od tebe.Jesam li?Ne, nisam.Borila sam se sa tolikim problemima tada, plakala, slala ti poruke jer nisam mogla kroza sve to sama proći, trebala sam te, trebala sam tvoju ljubav.A ti?Opet si mi se nasmijao u facu, nisi mi htio obrisati suze, rekao si mi da sam dosadna, nisi mi htio odgovarati na poruke.Bilo je bolno, bilo je prokleto bolno, ali preživjela sam to.Sada, ponovn se vraćaš na iste staze, ponovno počinješ biti onaj isti, stari.Promijenila sam se maksimalno, čak i previše, no to nije dovoljno dobro za tebe.
Ne zaslužuješ curu poput mene, curu koja ti daje sebe, sve što može.Ali ja ne mogu svome srcu narediti da te prestane voljeti, čak i da mogu ne bih mu to naredila jer voljeti tebe nešto je najljepše što postoji.
Boli me što si mi govorio da me nećeš nikada ostavitit a jesi.Ne vjerujem ti više...Želim ali ne mogu...Bolje bi mi bilo bez tebe, ali jednostavno ne mogu te pustiti, previše te volim.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.