• On/Off

O čemu sada stihove da pišem?Zar da o ljubavi koja me slomila, svaku pozitivnu česticu u meni razorila?Ljubav sada više neće da mi pruža utjehu i spas.Gdje je kapljica nade koja je uvijek tu negdje postojala?Gdje je osoba koja me nikada ne bi udarila, niti povrijedila?Dragi, nedosupan si.Srce moje doživjelo je svoj kraj kada si me počeo izbjegavati, tjerati od sebe, a to najprije vidjeli su drugi.
Boljelo je, boljelo je ako je od tebe.
Koliko suza sam iaplakala, ne možeš ih izbrojati, broj taj nikada neće postojati.
Na kiši sama stajala sam i gledala tebe kako me tjeraš od sebe.Veće boli moje srce nikada doživjelo nije.ovoga puta nisi me grlio ti, ovoga puta tvoj lik gledala sam iz daljine.Samo sjećanje na to bolno je.
Što sam ti učinila?Što sam zgriješila?Gdje sam pogriješila?
Izgubila sam sve, izgubila sam svoj smisao...povrijedio si me prokleto...boli me.
Ubio si me...
Željela sam da me voliš kao ja tebe.Želim da me voliš, cjeniš, poštuješ, paziš i maziš...koliko teško mi je na srcu gledati te tako bezosjećajnog.A samo tebe želim...Mogla sam birati, da.Dao si mi da biram.S tobom ili bez tebe.S tobom, naravno...kako god mi bilo, što god mi radio...ne mogu bez tebe.
Jer volim te...i zauvijek ćeš biti moja ljubav...
(Bio si mi prvi, pravi i ostat ćeš jedini.)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.