srijeda, 23.06.2010.
Daj ne mogu opet nikako skužit zašt se uvijek al baš uvijek vraćam na onaj stari stil???????
Ne mogu jedan dan slušat cajke tehno i svakakve gluposti a drugi dan rock, pa zašto mi se to dešava cijelu jebenu godinu zapravo godinu i pol?????jesam ja toliko nezrela osoba i djetinjasta??ponašanje djeteta od 10 god imam. ne mogu niakko skužit zašto mi se to dešava i zašto se uvijek dvoumim oko nečeg.
kako god, na rock ne smijem prijeć jer me u tom nitko ne podržava i tad svi prave budalu od mene al ja to volim.jebemu.kako god.ne znam što pričam.
help
petak, 11.06.2010.
Ponovno sam došla... i dalje sam u vezi sa istim iako ne znam zašto.
No, da krenem sa nečim što mi je promijenilo život. Jedan dečko i ja dopisivali smo se preko facebooka i odlučili se upoznati i upoznali se u 1.mjesecu ove godine. Kada sam ga vidjela, osjetila sam nešto što do sada nisam. Zaista, bilo je drugačije. U početku smo bili prijatelji, vani se viđali... A onda sam prekinula s dečkom... Taj dečko s kojim sam se nalazila došao je jedne večeri i otišli smo na kavu. Poljubili smo se, nakon toga nismo se mogli prestati viđati. Sve do jednog dana kada smo oboje odlučil da je gotovo. Ja sam ponovno sa onim istim dečkom (godinu dana).
I dalje osjećam nešto prema njemu... Taj dečko kojega uopće ne znam dobro, ne znam zapravo tko je on, dečko koji mi je toliko prirastao srcu, dečko koji me učinio najsretnijom curom svojim zagrljajima.
On odlazi na fakultet u 9.mjesecu. Rekla sam mu da ću ga kad tad naći. I nać ću ga kad tad, barem da ga poljubim još jednom a onda svatko na svoju stranu... On je bio poseban, on je bio taj.
LJUBAV MOGA ŽIVOTA
ok zvuči smiješno, ali tako se osjećam.. i evo 6 mjeseci je od toga prošlo i 2 mjeseca nikako se nismo vidjeli ni čuli a ipak ga ne mogu zaboraviti, ne mogu prestati misliti na njega.
Za nekoliko puta smo bili uvjereni da je to sve bila sudbina.. Ali...
Ja ću ga jednom naći, odlazi na fakultet ali barem još jednom da ga zagrlim, duguje mi to... Samo da mi ga je zagrliti još jednom prije nego nađe curu...
Ne znam točno što on osjeća prema meni, ne iskazuje on previše svoje osjećaje...
Gdje god krenem, uvijek se nadam da ću negdje njega ugledati, čuti njegov glas... Gdje god da krenem posvuda osjetim njegov miris. Ne znam kako, ali osjetim... Baš kao da je uz mene...
Maleni, maleni... srest ćemo se mi u životu... ja živim u nadi... maleni, zavoljela sam te...
srijeda, 09.12.2009.
Dragi moji, dugo me nije bilo... Ne znam što da kažem zašto me nije bilo, ne znam taj razlog.
Moram priznati da sam se dosta promijenila u godinu-dvije. Nisam više ona ista kao prije. Drago mi je zbog toga.
Dogodilo se mnogo dobrih a i nekoliko loših stvari, tako mora biti... valjda. Nešto me ojačalo, pokušavala sam krenuti dalje i uspjela bih pa bih opet pala na dno. Sada se držim nekako...
U ljubav kao da prestajem vjerovati, s razlogom...
Neke stvari mi više ne znače toliko kao prije, osjećam to. Neću dati da me neke osobe više gaze, nije potrebno... U međuvremenu se toliko toga dogodilo da mi se ne da pisati... Prestala sam pisati pjesme, prestala sam i crtati. Sve te stvari zamijenili su izlasci i motor.. Nisam više tako osjećajna kao i prije, no možda je tako i bolje.
Nisam više ona mala darkerica iako mi je crna boja i dalje jedna od najdražih. Ne slušam više tu glazbu iako je se ponekad sjetim i za svoj gušt raspalim do kraja neke pjesme...
Upoznala sam toliko ljudi, na greškama sam čak i učila i nadam se da ću naučiti još.. Fale mi oni dani kada sam bila u svome svijetu, pisala pjesme... Bila sam nesretna ali kao da sam skroz bila zadovoljna sobom i svime oko sebe...
Ne znam što da vam više kažem, nedostaju mi neke stvari.......
nedjelja, 05.07.2009.
Savršen je, samo sam ja ljubomorna. Ne znam. Nije ljubav za mene, imam osjećaj da sam bila sretnija u ona dva tjedna koje sam provela bez dečka, sama, dopisivajući se s njih nekoliko, razmišljajući s kim ću kada na kavu. Išla sam s curama van, zavodila ali s nikim bila. To je bilo lijepo. Ovo sad... Prelijepo mi je s njim ali mi smeta što ima samo jednog prijatelja i ostalo sve prijateljice... Rekao mi je da mu se nije dalo tražiti curu jer su sve u njemu vidjele prijatelja pa je odustao. Po tome ispada da sam ja ona naivna curica koju je smotao reda radi jer nijednu drugu nije mogao. Komentirao je svim curama slike dok smo se on i ja dopisivali još, 3 dana prije nego smo otišli na kavu valjda za svaki slučaj ako samnom ne uspije. Jednoj curi koja je čak ružnija od mene je pisao da je prelijepa i da je njena ljepota da se svak u nju zaljubi i da se zaljubio. Slično nešto je i meni prodao. Pala sam na foru. Danas je nedjelja a on je na moru s frendicama dok sam ja sama kod kuće. Riga mi se od života. Neka uživa... Neka me jednom povrijedi to će mu biti i zadnji put, koliko god ga voljela a zavoljela sam ga, neću mu popuštati niti opraštati greške kao bivšem. Ima puno dečki...
Komplicirano.
ponedjeljak, 15.06.2009.
Nisam otišla zauvijek, vratila sam se. Ipak. Nakon svega, jača nego prije. Moram priznati da sam nekoliko puta već poželjela napisati novi post ali jednostavno nije mi se dalo.
Stara ljubav je prekinuta. On je odlučio da će biti tako. Osjetila sam olakšanje. Nisam mu se htjela vratiti kada me pitao. Predugo je trajalo, drago mi je što je završilo. I... Upoznala sam nekoga.
Taj netko se čini tako dobar i poseban. Pazi na mene, toliko osjećam da mu je stvarno stalo do mene. Nitko nije nikada toliko mario za mene i moje želje kao on. Sviđam mu se takva kakva jesam, ne srami me se, želi da svi vide da smo on i ja zajedno. Dečko iz snova... Ali ipak ne želim prenagliti ovaj put ću paziti da ne bude kao s bivšim.
Postala sam i hladnija kao osoba... Nije mi više do ljudi stalo kao prije, ne pomažem, ne volim pomagati. Jednostavno, s onima sam koji meni pašu u svakom smislu a takvih je malo. Kučka sam i neka sam. Zaslužila sam biti to. Zaslužila sam malo uživati.
Nova sam osoba, okrenula sam novu stranicu u životu :)
srijeda, 08.04.2009.
Vrijeme je da s riječi prijeđem na djela.
Sve što prođe
sve što jednom prođe
kao po kazni uvijek vraća se,
a kad se vrati,
jednom kad se vrati,
dođe da prođe i opet sjećaš se.
....
Samo ovu noc bar da placemo do jutra
zelja mi je to lakse bit će mi sa tobom
da se sjetimo jer nas nece biti sutra
sutra moje sve negdje odnosis sa sobom.
Prokleto je sve. Još neko vrijeme.
Zapamtite jednu curu koja je voljela pisati, koja je voljela nesvakidašnje stvari i pojave a najviše od svega je voljela njega. Dugo vremena bila je darkerica, pisala je pjesme i tada su se počele događati stvari koje su ju promijenile u dubinu duše. Sada, treba samo njega, samo da uju izvuče iz te crne rupe u koju je upala. Nema nikoga više, svi su ju razočarali. Svi misle da je jaka, zapravo uopće ne znaju kako joj je. Depresija je valjda sama od sebe došla, ne postoji neki povod za to. Ima onih kojima je gore nego meni... Ukratko o jednoj curi, meni.
Nisam jaka, nisam posebna. Nitko sam i ništa. Samo trebam nekoga da bude uz mene, da me voli i da brine o meni. Zaboravljam na sve i prepuštam se osjećajima nek me vode. Sudbina nek mi odredi sutra. Ne ide nažalost. 3 godine depresije, suze u očima svakog dana, suze koje nitko ne vidi.
Volim vas sve, prirasli ste mi srcu... Svi. Sjetite me se ponekad, reda radi, da vidim da nisam zaboravljena u potpunosti, da u potpunosti ne nestanem odavde. To bi bilo to... Valjda.
Umorna sam od čekanja i lažnih obećanja, umorna od svega. Sada je vrijeme da ja učinim nešto za sebe. ako to znači odlazak, neka bude odlazak. Poštujte barem tu moju želju. Zadnja želja mi je samo njega ljubiti cijele noći, do zore u zagrljaju da me ima, da mi pruži ruku kada šetamo gradom... Da mi pruži ruku bilo kada i bilo gdje. No neke stvari ne mogu biti savršene ni približno. Nekim stvarima nije suđeno da se dogode, meni nije očito.
Poželjela bih vam sreću u životu svima koji ste ikada naišli na ovaj blog, nije nam bilo suđeno da se upoznamo, znali smo se ovako i to je dovoljno. Dok god srce ima snage da kuca, neću vas zaboraviti. Nemojte ni vi mene...
Za kraj jedna pjesma koja mi puno znači.
"Call Me When You're Sober"
Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.
Should I let you fall?
Lose it all?
So maybe you can remember yourself.
Can't keep believing,
We're only deceiving ourselves .
And I'm sick of the lie,
And you're too late.
Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.
Couldn't take the blame.
Sick with shame.
Must be exhausting to lose your own game.
Selfishly hated,
No wonder you're jaded.
You can't play the victim this time,
And you're too late.
Don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
You want me,
Come find me.
Make up your mind.
You never call me when you're sober.
You only want it cause it's over,
It's over.
How could I have burned paradise?
How could I - you were never mine.
So don't cry to me.
If you loved me,
You would be here with me.
Don't lie to me,
Just get your things.
I've made up your mind.
Srest ćemo se jednom svi. Opet ili prvi put, hoćemo.
Jedini, voljela sam te i voljet ću te... Za tebe sam radila sve gluposti i sve što god sam radila. Nije bilo suđeno meni.
-Malena djevojčica-
Zbogom
četvrtak, 02.04.2009.
Znam da će mi to biti najgori dan do sada iz mnogo razloga, ali nema veze, ionako sam stvorena da umrem. Znam da ću proplakati cijeli prokleti dan. Znam, sigurna sam da će biti užasan.Jer ipak, to je taj dan, to je moj rođendan.
Sretan mi rođendan. Taj prokleti rođendan.
( post je pisan 01.04. ali sam stavila da piše 02.04. jer ću taj dan vjerojatno proplakat i maštat o suicidu )
nedjelja, 29.03.2009.
JA TEBE VOLIM, VOLIM KO BOGA
AL SREĆE NEMAM, NEMAM ZBOG TOGA
JER TI MENE, TI MENE NE VOLIŠ
Nemam više što reći. Ne znam što da napišem. Volim ga... Volim ga i to me tako prokleto boli.
Nemojte mi ni ostavljati komentare da ću ga preboljeti, da će i ta ljubav jednom proći, radije nemojte ni komentirati. Nije mi do života uopće. Nemam više što pametno napisati. Volim ga što god mi je do sada rekao i napravio. Ne mogu krenuti dalje, ne mogu, ne želim. On je bio i ostao razlog zbog kojeg ja propadam, zbog kojeg sam došla do ovog stanja... Jedini razlog moga života. Povrijedio me, boli me. Oprostila bih mu samo da hoće da me voli, samo da opet me zagrli i primi u naručje i kaže da će sve biti dobro, da je on taj koji će uz mene biti. Ne mogu podnijet proklete laži, prokleta skitanja s curama... Bože, zašto mi to radi... Zna da ga volim, zna se da ga volim, znam da ga volim. Ostaje mi nada da će sve to proći i pretrpjet ću sve njegove laži i varke sa smješkom, jer doći će dan kada ću ja njega zvati greškom. Premlada sam da uopće znam što je ljubav, da uopće izgovorim tu riječ a kamoli da nekoga zavolim tako prokleto kao njega... NAVIKA, mislili su svi da je navika, ali 2 godine veze... Navika mi to nije, jer svakim danom sve više ga volim, beskrajno iz dana u dan. I ne želim drugoga, ne mogu pomisliti na drugoga osim na NJEGA. Ne znam što je to, ne mog spavati, ne mogu razmišljati. Ne mogu žvjeti, tako prokleto i hladnokrvno me ubija. Što će mi sve ovo ako nemam njega... Ne treba mi ništa... Za 4 dana mi je rođendan, i taj rođendan za koji želim samo njega i njega... A znam da ljubav njegovu ne mogu kupiti, znam da ga ne mogu natjerati da me voli, znam ja to sve vrlo dobro. Kada bi mi barem rekao jednom ili je gotovo ili nije, a ne ovako. Nit smo zajedno, nit nismo... Laže mi, govore mi da me vara, da je zavolio drugu... Pokušavat ću zaboraviti na njega, od čekanja ću umrijeti... Tuga će me ova ubiti jer polagano je već počela. Suzu zamnom hoće li pustiti? Ikada? Moj jedini dragi, moj voljeni za kojega sam napisala sve pjesme u zadnje 2 godine? Sve misli i riječi koje su bile posvećene njemu. Otpjevane pjesme, koncerti na kojima se nikada nije pojavio, svi važni događaji... Nikada ga nije bilo. Ne mogu mu vjerovati nakon svih laži da me i dalje voli...
nedjelja, 22.03.2009.
Sve je krenulo nizbrdo ovih dana. Imam suicidalne misli već više od dvije godine. Točan razlog, naime nije poznat. Dva pokušaja samoubojstva odličan su uvod u stvarnu smrt. Nije poznato zašto mi se život zgadio do te mjere. Nije mi toliko loše u životu, ima onih kojima je puno gore nego meni. Ne znam otkud ta depresija, otkud takvo ponašanje, otkud to sve što bi moglo dovesti do samoubojstva.
Znam samo da jedva živim. Iz dana u dan ne znam kako uspjevam preživjeti a gotovo nemoguće je. Stvarno mi se ne da više.
srijeda, 18.03.2009.
Zbunjena sam većinom događaja ovih dana, i temperatura me uhvatila, jedva sam je se riješila, sad se nadam da ću sutra u školu... Ono što me malo možda muči je to da ne znam što zapravo želim. Želim izigravati fufu s plavim kosama, zavoditi sve dečke, praviti se nedostižnom. Samo da on shvati da se mogao potruditi oko mene, kad me izgubi da mu bude žao. A opet s druge strane kad pogledam sav taj rock i goth...to u meni pobudi nešto posebno, osjećam se onako ugodno, kako ja to hoću. Mislim samo da mi treba netko da me "povuče" na jednu od th strana, pa da znam zapravo na čemu sam. Ovako nema smisla. -.-
Željela bih da komentirate i iskažete svoje iskreno mišljenje.
četvrtak, 12.03.2009.
Riječi su postale suvišne.
Držat ću krvave suze u sebi, vidjet ćeš ih ako pođeš zamnom, ako se okreneš da me zadnji put pogledš prije nego što odem zauvijek. Zadnji put. Jebeni zadnji put... Znam, ne da ti se.
Pamtit ćeš me... Nećeš me pamtiti. Valjda postoji netko tko hoće.
Stand alone in the world
Spread her arms against the night
Lose her faith in her heart
And in her mind
Cried out loud against the storm
Her eyes look like she was still born
Flashes deviate her heaven
Like her frozen heart
Što je činilo moj život cijelim? Što je mene držalo na životu?
On.
At the end of the world
I wish she could find her love
And with him she should go back
To paradise
Thousand years and thousand nights
She couldn´t believe in the light
But her frozen heart starts beating again
Volim ga i ne mogu protiv toga.
Što se dogodi, dogodi se. Mogu utjecati na sebe, svoje daljnje odluke i budućnost. Ne želim. Ne želim bez njega.
Ne želim i neću. Prviše toga je izgubljeno i odbačeno zbog njega.
utorak, 10.03.2009.
Neka govore da ga ne volim.
Neka misle da ga ne volim.
Ja jedina znam što je istina.
Želim sretan rođendan svom dragom prijatelju Cokyju i Mii kojoj je bio jučer ali sam bila lijena da pišem post. -.-
Puno sreće, zdravlja i ljubavi u životu vam želim... Uživajte dok možete, budite sretni dok imate priliku za to, ne osvrćite se na prošlost, samo idite dalje...
Volim vas<3
subota, 07.03.2009.
You look like an angel.
You're perfect just like me.
You talk like an angel.
You're words sound good to me.
Your body's the perfection.
Your skin is a sin.
To fuck to means to know you.
Your heart is fucking cold...
I don't believe in the words you say.
You are the goddess of lies - stay away from me.
You always try to play tricks on me.
But now you're loosing me, you're loosing me...
četvrtak, 05.03.2009.
Ne znam što se zapravo dogodilo. Kao da sam postala bezosjećajna preko noći. I tako prije par dana dečko malo podjebava ja ne reagiram, uopće me ne dira to, ja gledam ono wtf sad. I sad me ništa ne jebe 2 posto. Mislim si ja, ono zakon. Nit pišem pjesme, nit što osjećam. Zaista, ne sjećam se da sam u zadnja dva dana osjećala ljutnju ili tugu, sreću... Flegma. -.-
Men paše.^^
ponedjeljak, 02.03.2009.
Moji osjećaji su postali nepoznati. Toliko sam izgubljena u vremenu i prostoru. Ništa više me ne usrećuje, ništa mi ne čini smisao. S obzirom na druge, imam solidan život. Nisu to neki veliki problemi. Opet, ne znam zašto nema smisla. Stara je danas došla kći s hrpom uputnica. Loše joj je. Ne znam laže li mi iz nekih razloga, govori li možda istinu? Ne mogu razgovarati s njom, različite smo. Frendici sam rekla to. Pa i nije to velika stvar. Ostala sam hladna na te njezine uputnice, nalaze i sve. Frendica me u čudu gledala kada je vidjela da uopće ne reagiram. Možda ne želim prihvatiti istinu? Zašto ne bih htjela? Što ako je stvarno to istina? Zašto ne bih htjela prihvatiti istinu? Svakog dana sve manje snage imam za svakodnevna zajebavanja kao nekada. Ni inspiracija ne dolazi na vrijeme. -.-
utorak, 24.02.2009.
Neka ti u naviku prijeđe da kupiš moju odjeću koju ostavljam iza sebe. Idi prema dnu, kupi vezice mojim tenisica, gumbe sa košulje koje si davno prije potrgao. Zar si pomislio da sam možda zaboravila na čarolije kišne noći koja mi je donijela samo nove brige i neželjene misli? Netko je zaustavio krv koja je počela svakoga dana sve jače teći mojim mislima, hodnikom kojim sam tisuću puta do sada prošla, očima ljudi koje sam do sada vidjela. Miris vina širio se zrakom iako ga zapravo nije nikada ni postojalo, vino koje smo trebali piti, vino kojim sam te trebala zavesti. Vino koje je trebalo učiniti da me tu noć voliš.
Jača sam od vjetra kojemu prepričavaš sve svoje slatke tajne, jača sam od kapljica vode koje promatraš razmišljajući koju ćeš mi laž ovoga puta izreći. Mrak koji se spušta i prati te u stopu, vidim ga i ja. Osjetim toplinu noći koja me dodiruje kao nekada. Ponovno se spremam uživati u samoći koju mi nitko ukrasti neće. A ti zazivaj snijeg da pada, da pada zbog mene. Natjeraj me da se spasim, jer samo ti to možeš.
Zašto želim prestati nositi crninu i počet se oblačit kao fufe samo da bi me drugi prihvatili i da bi se njemu više svidjela, da bi me njegovi frendovi prihvatili i ne bi mu srali o meni? -.-
Zašto sam se zapravo izgubila? Zašto mi moja crna odjeća više ne pruža zadovoljstvo? Zašto sam dopustila drugima da zavladaju mojim životom? Zašto?
Očito sam još jedan zao čovjek u nizu. Dvoličan.
subota, 21.02.2009.
I da. Živim sjebano od početka do kraja.
Barem sam si danas kupila tuš za oči.
Barem ću crtat ak ništa.
Love life like always. Ne da mi se pričat o tome.
Idem dalje.
Valjd.
nedjelja, 25.01.2009.
I'm blond now.
Ponekad poželim... ne znam što ponekad poželim. Ne volim sretne parove. Ne volim ih vidjeti kako se drže za ruke dok šetaju, tepaju si, vole se. Ne volim to. Jer ja i on to ne radimo. Pitanje je jesmo li uopće zajedno. Uglavnom, ne volim ih. To ste mogli shvatiti. Da ih ne volim.
Volim da je sve tako nesavršeno. Volim te nepravilnosti u svome životu. Volim barem malo patiti. Znam da ne bih bila sretna da je sve savršeno. Nitko ne bi bio sretan.
Promijenila sam se i žao mi je. Ali, da... Iznutra sam ostala ista. Još sam ona ista stara osoba, ali koja je ovoga puta postala jača, hrabrija i prestala sam se rezati... Ne plačem više kao nekad, idem dalje u životu.
ovaj put bit ću iskrena. Promijenila sam se zbog njega i načina na koji će me on i njegovi prijatelji doživljavati. Ismijavali su mene, moju crnu odjeću. Govorili da sam luđak opsjednut zlim silama, da nisam normalna... Smetalo mi je to, jako. A najviše od svega i što mi je to mama govorila. Naravno da su me drulčije svi doživljavali kada je počela nova školska godina Bila sam druga osoba. Ali samo izvana. Vidim da me i više vole ovakvu. Ne znam bi li se vratila na staro zbog sebe... Zbunjena sam svime.
Ne da mi se razmišljati o tim svim stvarima. U sebi znam što sam, znam što volim, znam kakva sam.
Ne znate me neki, neki me znate... Većinom me ne znate. Mogli ste me preko bloga upoznati bolje nego osobe koje poznajem 6 godina.
Oduvijek sam htjela biti posebna, razlikovati se po nečemu od drugih. Ne znam čemu to.
Ovo sam htjela još reći... Jedna cura koju poznajem već oko godinu dana fura se na punk i rock. Preko tjedna nosi crne majice, starke i izlazi u birceve gdje je samo rock i to. Vikendom se sređuje i štiklice nosi i izlazi u cajkaške klubove. A govori da ne sluša cajke da ih mrzi. Što vam to govori o njoj? Jao, kak je dvolična! Jao, kak može to, jao fuuuuj. To većina kaže. A zašto? Zatto što ju valjda ne poznaju dobro. No, uglavnom, tako bi i o meni govorili da opet počnem...kako sam nekada bila. Da se vratim na stare staze.
I only smile in the dark
My only comfort is the night gone black
I didnt accidentally tell you that
Im only happy when it rains
Youll get the message by the time Im through
When I complain about me and you
Im only happy when it rains
petak, 23.01.2009.
Vratih se.
Napokon.
Nisam nikoga zaboravia, većine se sjetim svaki dan, a one preostale većine svaki treći.
Promijenila sam se. Zbog njega. I nje. I drugih. ne znam tko sam. Ironično.
No dobro. Volim Blutengel, Garbage, Evanesence, Nightwish, Cradle of Filth, HIM, Anathemu, Bloodbath, Lake of Tears, Moonspell, Emilie. Slušam cajke. Slušah. Kako god. Ne znam. Volim jedino riječi iz cajki. :S
Sviram klavir i gitaru. Pišem pjesme, tekstove. Crtam. Volim crnu boju. Volim svoje prirodno duge nokte, najdraže marte... I don't know who am I. Promijenila sam se zbog njega, samo sam htjela da me doživljava kao ostale cure, da mu budem lijepa. A nisam uspjela. Godinu dana. Prokletu godinu dana sama sa sobom sam se borila da se promijenim. I uspjela jedva. Ne u potpunosti ali sada sam jebeno zbunjena. Spava mi se. Najviše to. Imam alergije. Moram ić mršavit da ne gleda guzice drugih cura. (ja ionako nemam guzicu). Sise su mi se smanjile. Moram se sutra ić farbat. A u rodni kraj sve. FUJ.
Bljak.
Želim opet biti ista kao nekada. Jer ovo nisam ja.
petak, 12.12.2008.
Vrijeme prolazi, sve se mijenja.Mijenjam se s time i ja.Htjela to ili ne htjela, ali opet ne mogu protiv sudbine i života.Patim, možda ste primjetili da ne iznosim više toliko svoje privatnosti na ovaj blog, jednostavno nemam potrebu za time.Što god rekla, neću promijeniti ništa, to su ionako samo isprazne riječi koje nemaju smisla.Bol, kakva god bila...valjda će kad tad proći, ne znam, ne mogu reći da me previše zanima to.Stisnem zube i pretrpim te trenutke nekako...Ali o trenucima provedenim u samoći dalo bi se itekako raspravljati.Na kraju krajeva, ovo je samo život.
Prije sam imala neki strah od smrti, no kada sam se susrela sa vlastitom smrću, ne mogu reći da je se bojim kao prije.Sve je to dio života.Patnja, sve to...Imam osobe za koje znam da im je stalo do mene, ali zašto živim?Zapravo ne znam, i meni je teško to odgonetnuti...Neću se ubiti, barem ne još.Povrijedila me osoba do koje mi je najviše stalo, to sam preživjela.Ali od tada promijenila sam se.Slomio me...Uništio me, riječi i djela bole tako prokleto, tako jako, neopisiva bol jednostavno.Prošlo je.U nekim trenucima sam naprosto zbunjena...Događala su mi se neka sranja preko kojih još ne mogu prijeći niti ih na bilo kaka način zaboraviti iako su se zbila prije nešto više mjeseci.
Ne volim ove blagdane, Božić i sve to...gdje god dođem, svi nekomu nešto kupuju, sve je tako prokleto slatko i vidjeti mame i djecu, curu i dečka zajedno u kupnji.Najusamljenija sam baš tada, na ove blagdane.Tako se jadno osjećam, usamljeno....Nisam kao nekada...Barem mislim...Ne plačem, samo visoko dignem glavu i pretrpim to.Držim u sebi, zapravo je lakše...Ne znam zapravo koji je smisao života...Ne znam toliko stvari koje bih rado voljela znati.
nedjelja, 23.11.2008.
Možda sam ponovno te poželjela kraj sebe
Možda sam si toga trenutka htjela zariti nož u vene
Jer oči smeđe bile su daleko od mene
Zavoljele su tuđu kosu plavu, neku drugu djevojku.
Odbrojavala sam sekunde do dana kada ćeš vječno postati moj
Nadala sam se tomu jer bila sam najveći san tvoj
A nisam znala da mi usne boje malina opet lažu
Nisam slušala što drugi govore, nisam htjela jer istinu mi kažu
Pogriješila sam jako, najjače jer vjerovala sam najviše tebi
Pogriješila sam jako i samo da znaš koliko sada kajem se u sebi
Jer istina i ljubav ova bole
Samo bole, samo znaju da jako bole...
...
Što mi sada vrijede ovi stihovi koje pišem jedne noći, a te noći trebali smo ležati zagrljeni u krevetu, te noći obećanje si trebao održati, trebao si a nisi. Točkice na kraju rečenice pišem iz inata tebi, kosu dugu milujem kada te vidim jer nadam se da će te možda zaboljeti sjećanje da si ju nekada mirisao, ali tebe ne bole, ni trunke bola ne osjećaš...Jednom ću nestati, jednom više neću patiti.Svaka riječ koju bih uputila tebi sada suvišna je jer usne moje i oči boje kestena sve su ti rekle.Na tebi je da shvatiš ono što ti govorim ja, što ti govore svi.
Možda si pogriješio jednom, ali svi griješimo.Možda si slagao jednom, ali svi lažemo.Ali nisi trebao više puta ponavljati iste greške, lagati svaki put kada me pogledaš u oči.Ne, nisi...
subota, 08.11.2008.
Kada se samo sjetim koliko se toga promijenilo.Koliko osoba me razočaralo...tim stvarima danas nije mjesto ovdje...gledala sam maloprije slike malih rokerica...oduvijek sam obožavala taj stil, crnu boju, takvu vrstu glazbe...voljela sam biti posebna, unikatna.Tada je on to promijenio.Promijenila sam se zbog njega, samo zbog njgea, da me ne ostavi, jer ne voli takvu glazbu niti takve ljude.Sada, ne znam tko sam, ne mogu se naći, ne prepoznajem se više.Ne mogu naći ništa što mi odgovara.Nisam zadovoljna ničime, ma što god to bilo.A nekada sam bila zadovoljna tako malim stvarima, osmijehom, pogledom drugih bila sam sretna.
Život mi nema smisla, u zadnjih 5 mjeseci bilo mi je teško, htjela sam se ubiti, jednom sam zamalo umrla...sve se prebrzo događalo.Danas sam shvatila da ovo nije zafrkancije, to što mi je mama bolesna, to što mi je djed bolestan, to što se sve događa.To što mi se obitelj raspala kada sam ih najviše trebala, to što se dečko prema meni ponašao kao prema smeću kada mi je najviše trebao.
Sada jednostavno kao da sam suzdržana od svega.Ne želim se ubijati, nema smisla što god napravila, nema smisla da ikomu govorim svoje probleme jer sve će opet ostati isto.
Imala sam jedan san i on je uništen.Sada nemam cilja u životu.Nemam ništa rekla bih.Imam materijalne stvari, ali ipak osjećam kao da mi nešto fali.Ne mogu dođi do toga što bi to moglo biti.Ali već dugo vremena to me mori i ne da mi mira.Nikada ne mogu u potpunosti biti sretna...Sve ovo mi je čudno.Žao mi je zbog nekih stvari...
Ne mogu ništa promijeniti, niti vratit vrijeme..Ne znam samo što će samnom na kraju biti.
ponedjeljak, 03.11.2008.
-slomio si mi srce-
uzeo si od mene sve što sam ti dala i uvijek si tražio još.što, nije ti bilo dovoljno?
ne znam.dosadno.postao si dosadan tim svojim lažima kojima neprestano obogaćuješ moj jadni, odveć isprazni život i održavaš mene na životu.
promijeni taktiku.prozrela sam te.
ma ne da mi se više uopće pisati o tebi.ti, ti, ti i samo ti.svugdje ti.u mojim mislima, u glavi, u krvi...svugdje ti.
a gdje sam tebi ja?stari papirić koji si bacio jer ti više nije bio potreban.žvaka koju si iskoristio.ali NE.nećeš uzeti novu žvaku.vratit ćeš se ti meni kad tad.sada...samnom si, ponašaj se tako.
sama sam se pirsala.dobro je ispalo.
srijeda, 29.10.2008.
Mala te voljela, maloj si bio sve, centar svega...kleo se da ćeš ju voljeti, kleo se da ju nikada nećeš ostaviti, povrijediti...Kakav si ti to čovjek kada mi onoliko boli možeš nanijeti i još mi se nasmijati u facu?Ne zaslužuje ljubav koju ti dajem, ne zaslužuješ curu poput mene.Svi su primijetili da sam se promijenila zbog tebe, jesam, zbog tebe da me ponovno ne ostaviš.Postala sam tvoj ROB.Onaj tjedan dana znala sam da je dođao kraj, da je gotovo, da ne želiš više ništa zajedničko samnom.Mogla sam naći drugoga, mogla sam se predati, odustati jednostavno od tebe.Jesam li?Ne, nisam.Borila sam se sa tolikim problemima tada, plakala, slala ti poruke jer nisam mogla kroza sve to sama proći, trebala sam te, trebala sam tvoju ljubav.A ti?Opet si mi se nasmijao u facu, nisi mi htio obrisati suze, rekao si mi da sam dosadna, nisi mi htio odgovarati na poruke.Bilo je bolno, bilo je prokleto bolno, ali preživjela sam to.Sada, ponovn se vraćaš na iste staze, ponovno počinješ biti onaj isti, stari.Promijenila sam se maksimalno, čak i previše, no to nije dovoljno dobro za tebe.
Ne zaslužuješ curu poput mene, curu koja ti daje sebe, sve što može.Ali ja ne mogu svome srcu narediti da te prestane voljeti, čak i da mogu ne bih mu to naredila jer voljeti tebe nešto je najljepše što postoji.
Boli me što si mi govorio da me nećeš nikada ostavitit a jesi.Ne vjerujem ti više...Želim ali ne mogu...Bolje bi mi bilo bez tebe, ali jednostavno ne mogu te pustiti, previše te volim.
nedjelja, 19.10.2008.
O čemu sada stihove da pišem?Zar da o ljubavi koja me slomila, svaku pozitivnu česticu u meni razorila?Ljubav sada više neće da mi pruža utjehu i spas.Gdje je kapljica nade koja je uvijek tu negdje postojala?Gdje je osoba koja me nikada ne bi udarila, niti povrijedila?Dragi, nedosupan si.Srce moje doživjelo je svoj kraj kada si me počeo izbjegavati, tjerati od sebe, a to najprije vidjeli su drugi.
Boljelo je, boljelo je ako je od tebe.
Koliko suza sam iaplakala, ne možeš ih izbrojati, broj taj nikada neće postojati.
Na kiši sama stajala sam i gledala tebe kako me tjeraš od sebe.Veće boli moje srce nikada doživjelo nije.ovoga puta nisi me grlio ti, ovoga puta tvoj lik gledala sam iz daljine.Samo sjećanje na to bolno je.
Što sam ti učinila?Što sam zgriješila?Gdje sam pogriješila?
Izgubila sam sve, izgubila sam svoj smisao...povrijedio si me prokleto...boli me.
Ubio si me...
Željela sam da me voliš kao ja tebe.Želim da me voliš, cjeniš, poštuješ, paziš i maziš...koliko teško mi je na srcu gledati te tako bezosjećajnog.A samo tebe želim...Mogla sam birati, da.Dao si mi da biram.S tobom ili bez tebe.S tobom, naravno...kako god mi bilo, što god mi radio...ne mogu bez tebe.
Jer volim te...i zauvijek ćeš biti moja ljubav...
(Bio si mi prvi, pravi i ostat ćeš jedini.)
utorak, 14.10.2008.
Mogu nastaviti ovim tepom zauvijek.Mogu možda zauvijek glumiti kao i sada.Ne...dosta je.Ne mogu više.Zaista nema smisla.Pokušala sam, svima sam vam obećala da ću pokušati i eto pokušala sam.Ne ide više.Ovako dalje ne ide.Ne više.Previše stvari me boli...Umorna sam.Boli me sve u vezi dečka.Moje jedine ljubavi, moga jedinog razloga za život.Bole me te njegove riječi koje se uklesane na mome srcu.Prokleto me sve to boli.
Neću više pisati pjesme i tekstove.Ne da mi se, a i smatram da su na razini djeteta od 10 godina.
Ne znam.Sve to mi smeta.Guši me.Ne da mi mira.
Ljubav tako boli.Život tako boli.Sve tako boli.
Nekada se sve činilo savršeno makar glumila.
Čini mi se da svakog dana teže gazim stepenicama, više vremena provodim u samoći.Ne znate me kakva sam, prijatelji moji.Lako je pretvarati se da je sve u redu, lako je pokušavati skriti istinu, ali ne.Samo neko vrijeme je moguće, no ne i stalno.
Voljela sam ga, volim ga i voljet ću ga zauvijek.
Na njemu je da shvati...
Ja više nemam snage, ne da mi se živjeti.
don' you cry tonight
srijeda, 08.10.2008.
Sve pada u ponor, mudre misli i prošlost, poljupci i udarci...spuštaju se niz liticu da bi otišli u nepovrat.Bol jedina ostala je uz mene, jer ne bi me imao tko voljeti kada bi me ti napustio i otišao u njezin zagrljaj.Prelijepe, male kučkice.Bit ću tvoja kurva večeras, bit ću sve što zaželiš samo ostani uz mene...Miluj me, udaraj me, nanosi mi bol...Neće mi smetati, više neće.Navika je ipak navika.
Pjesme ću ti večeras pisati i ljubavlju svojom ih skladati, miris alkohola obilježit će ovu večer.
Dopusti da ti vrat ljubim, toplinu tvoga tijela da osjetim jer svaki trenutak je unikat, sve što će sada biti više se nikada neće ponoviti.Stavi mi ruku na usta, ne dozvoli da vrištim jer neopisiva bol izjeda mi tijelo i dušu, ne dopusti jer trajat će samo par trenutaka.
Možda uspijem zaboraviti na tvoje laži, možda tvoj dodir rasprši svu tugu i emocije pa ti napokon se povjerim.
Nikada se promijeniti neću.
četvrtak, 02.10.2008.
Moji stihovi pisani na izmaglici svježom krvlju postali su nepoželjni jer strast je prelila čašu a dotok krvi je usporen.
Zvukove neke čujem, nisam sigurna jesu li živi uopće.Kapljice krvi uspinju se stepenicama umjesto da prema dnu idu.Traže me da se ponovno samnom sjedine, tražeći dozivaju moje grješno ruho i bacaju ga u beskraj.
Ja idem dalje.Bezobrazno bit ću loša.
A ti?Potrudi se.
subota, 27.09.2008.
Volio si divlju stranu mene i crveni ruž na usnama vatrenim.Nisam nikada mogla pogoditi što želiš, o čemu razmišljaš, kakve poljupce voliš.Ništa ti nije godilo.Tugo moja, volio si kada smo bili sami negdje u mraku, dopustila sam ti da radiš od mene što hoćeš, osjećala bol ili ne, nije bilo bitno.Dopadala sam ti se ja?
[Dodirujem papir koji si dirao ti, zgužvao ga i bacio.Taj papir meni je neizrečiv smisao, osjećaji neostvareni.Naša ljubav je poput njega.Ako ga jednom zugžvaš, nikada više neće biti glatak, čist i bijel kao nekada.Što duže bude trajao, to će sve više zauzimati prostor, izgledati ružno...na kraju će se plijesan uhvatiti na njega,a ti ili ja morat ćemo ga spaliti.I tada od njega će ostati pepeo, uspomena koja će se izbrisati.Ljubav je baš poput papira.]
Tako prokleto boli me, a znam da onu noć ne mogu izbrisati.Mislio si da si me tjerao do ludila, da, jesi.Mislio si...mislio si....mislio si...a mojim tijelom širila se neopisiva bol.Dušu su probadali unutarnji krici koje nisam smjela pustiti, plač je ušao u svaki najmanji djelić moje duše, moje unutrašnjosti koje više nema.Poželjela sam poći ponovno tražiti lančić koji sam davno igubila, poželjela sam zariti si zube u kožu, osjetiti toplinu krvi, poželjela sam reći ti da prestaneš samo da se ponovno osjetim živom.Dah je postao hladan kao da ga nije ni bilo.Moje uši osjetile su samo tvoj uzvik zadovoljstva.Sada je sve u redu-pomislih.
[Tražila sam te možda previše.Pristajala sam na stvari koje nisam htjela jer voljela sam te.Izbrisala bih ljubav samo da mogu.Nisam dobra glumica, unatoč svemu ne znam glumiti da te ne volim.Ali vidio si, jako dobro glumim da uživam u tomu, da uživam u svim tvojim postupcima, svim tvojim rečenicama.Prepustila sam se hladnom vjetru, neka mrsi moje kose, neka miluje moje obraze, on to najbolje zna činiti.Znam da me neće povrijediti, nikada.On čuje moje šaputanje i kada god čuje šapat boli, hoće mi milovati obraze, opet i opet.
Pozvao je svoju prijateljicu kišu da me tješi najbolje što zna, jer vidio je moju suzu koja se polagano spuštala niz obraz i kanula na zemlju.Kapljie kiše željele su me ljubiti, voljeti, milovati, paziti i ja sam im to dopustila.]
Bosa sam ponovno gazila stepenicama po kojima su ostaci razbijene čaše.Ubola sam se na komadić stakla.Krv je potekla i stepenice su uskoro počele dobivati crvene mrlje po sebi.Ne znam cijeniti ono što imama.Uvijek osjećam da dio mene nedostaje.Nikada ne mogu osjetiti onu toplinu i ljubav koju želim.
Zar je moja majka počela me tjerati da odrastam prerano?Više ne želim njezin dodir, dala ga je drugomu.Ni tati, ni meni, već drugom muškarcu.Mučno mi je provoditi dane s njom u istoj kući iza sitih zastora prilagođenih njezinom ukusu.Ne volim njezin parfem koji je ona koristila svaki put kada se išla s njime naći.Nisam mislila da si takva.Sve sam od druge osobe morala saznati.Možda bi bilo bolje da si me onaj dan ostavila i otišla s njim.Bilo bi ti puno bolje s njim.Zaboravila bi možda da tvoje dijete postoji.Dijete koje si ti odgajala, koje si umalo ostavila, koje si ubijala, koje si slomila.Porculansku lutku boljelo bi da si joj otkinula prst, plišanog medvjedića da je ostao bez oka.A ja?Što sam ti ja značila?Zar da iščekujem dan kada ću te mrtvu u kući naći?Zar da iščekujem dan kada ću doći kući a tebe neće biti?Zar da iščekujem dan kada će tata reći zbogom ovom svijetu, tebi i meni?Svojoj obitelji?Svojoj odavno već raspadnutoj obitelji.Zar bih trebala iščekivati dan svoga tihoga kraja?
Trebala bih se svemu ovomu nasmijati?Trebala bih to učiniti?Ovomu životu ionako će jednoga dana doći kraj.Više ionako ništa nije važno.Učili ste me svi da nije u redu lagati a vi ste lagali najviše od mene.Tražim samo utočište, tražim samo jedan topao zagrljaj, tražim jednu dušu kojoj ih sve mogla reći bez da mi govori da izmišljam.Dušo, ne znam mogu li reći da si to ti.Jer ne znam jesi li.
nedjelja, 21.09.2008.
Polagano, tako nježno rasplićeš moje pletenice i puštaš moju kosu da slobodno pada niz leđa koja si nekada znao ljubiti.Mekim perom dodiruješ mi usne koje drhte pred tobom.Milijun misli miješa se, slova moga imena poigravaju se slovima tvoja prezimena.Ti misliš da možeš sve, ti misliš da si kralj.Ti znaš da sam ove noći tvoja.
...
Budi prvi koji mi neće otuđiti srce, budi prvi koji će me dovesti do ludila opet i opet.Ne dopusti mi da ove noći mrvice ljubavi ponovno ti dajem, ne dopusti mi da iz čašei ispijem posljednju kap vina.Znaš da volim grubo, znaš da volim zariti svoje duge nokte u tvoju kožu...znaš da volim odsjaj ljubavi na nebu promatrati i krasti zvijezde iz tvojih očiju i spremati ih ondje gdje ih nitko nikada neće moći naći.
...
Vruće je ove noći u ovoj malenoj sobici, vruće je i ti to dobro znaš, miris svježih ruža šulja se zrakom i ulazi u svaki kutak naše budućnosti, jer znaš da bit ćeš moj, znaš da bit ću tvoja.Kad tad, tvojom ću se zvati i osluškivati isprazne zvukove u sumorne noći i buditi se s tobom...U tvome krevetu budit ću se, a samoća bit će prošlost, samoća značit će grijeh, neoprostiv grijeh i neizustive riječi.
...
Znala sam da si oduvijek volio moje kovrče koje bi grlile moj vrat i sezale do grudiju, volio si ih gledati.No što bi bilo da kosu zavežem u rep?Volio bi me jednako kao prije?Zar bi i takav događaj mogao se ljubavlju zvati?Preimenovao bi ga u samoću?Odsutan si nešto, dragi moj.
Polagano dok se vrpoljim u hladnom krevetu, mislima mi još prolazi ona požuda koju sam osjetila ja, koju si osjetio ti one noći.Tada sam bila tvoja, voljeni moj.Po tko zna koji put, imao si me, imala sam te.Dala sam ti ljubav.
...
Kapljice kiše nesigurno padaju na tlo, stvaraju lokvu.Zapleši samnom, stvorit ćemo sami svoju glazbu, naša tijela pisat će riječi a ljubav stvarati neodoljivu melodiju od koje će i kamen postati mekan poput spužve a strijela tupa i okrugla poput nevine dječje ljubavi.Možda nisam dobro promislila o ovme životu, možda je događaj onaj značio sve, shvaćam neke stvari, shvaćam da volim te.
