nedjelja, 20.01.2008.

Party... part 2.

IZ PROŠLOG POSTA: Nakon dugotrajnih priprema za party zahvaljujući Ledi, na kraju se rasplamsala atmosfera, a rasplamsale su se neke strasti... Nažalost, i izletile su neke stvari koje su trebale ostati sačuvane, bar još neko vrijeme.

(Neko vrijeme je vladala tišina... Da neko, barem 15 minuta smo zurili jedno drugom u oči. Naravno, moje su bile pune suza, a ni njegove nisu bile nešt bolje...)

Michael: Molim?
ja: Šta?
Michael: Voliš me?


(duga šutnja, opet)

Michael: Odgovori mi. Mary, trebam odgovor.
ja: Odgovor na šta?
Michael: Na moje pitanje.
ja: A koje je to?
Michael: Da li me voliš?
ja: Joj e muka mi je, idem na wc....


Otrčala sam do wc-a i tamo izbacila dušu iz sebe (doslovno). Nikad prije nisam tako puno pila, tj nisam uopće. E al za ovu priliku sam morala. Kad sam se mal ohladila od svega, stala sam i razmišljala. Koji je meni vrag tjero da ja ono kažem? Još nije vrijeme (ko da će to vrijeme i doći!)... Ugl, sjedim vam ja tako, pa recimo sat vremena na onim ledenim stepenicama, kad počne mene žariti onaj prsten. I gledam ja sad koje boje... A ono, prstenčić pomalo plavi. E sad, treba se takav polu pijan sjetiti što znači plava boja. I mislim si šta to znači... I sjetih se- znači da me prestaje voljeti. No, lijepo! Ja njemu kažem da ga volim (doduše, na čudan način, extremno čudan način), a on mene prestaje voljeti. Kake krasne situacije, jel da?
Sjedila sam još nekih 5 minuta, i onda ustala. Guzica mi je utrnula od toliko sjedenja na jednom mjestu, a nogee... Ko da ih ni nemam. A ja jos u ovim visokim čizmama. Ma daj čovječe, nisam znala hodat više u tome. Sva sreća pa se stvorio Peter

Peter: Šta je? Previše se opustili, pa smo zaboravili hodati?
ja: De, ne podjebavaj!
Peter: Oprosti, al kad sam te vidio tam gore na stolu, odma sam znao da si mal previše ošla na drugu stranu.
ja: Drugu stranu čega?
Peter: Alkohola, hehe... Ma šalim se. Ajde, daj ruku, treaš pomoć. Ah, vi cure... Sređujete se za nas, i onda ne znate više ni hodat kako spada.
ja: Pa čuj, ne računamo mi da ste vi taki idioti da ovake zgodne mačke poput nas otpilite. Ne, ček ček da se ispravim. Znamo mi da ste vi idioti, ali toliki...
Peter: Ček, a ko je reko da si ti uopće zgodna?
ja: Ian, Will, Went, Gregory, Michael...
Peter: Da, 5 od nekoliko milja učenika muškog roda. I tebi to dovoljno?
ja: A kao tebi nebi bilo da ti 5 cura kaže da si zgodan?
Peter: Ja to znam, meni ne moraju to govoriti.
ja. Što je neko u oblacimaaa... Nego, jes zbario neku?
Peter: Da neku, više njih.
ja: A jel?
Peter: Šalim se... Ma ne, ono, znaš... Plesali smo ko... Ko ti i Ian.
ja: Opaaaa... Nego, ajmo mi još malo plesat, može?


I tak smo mi ošli još malo plesati. Naravno, Went i Leda su još uvijek plesali, Stephanie je zbarila nekog tipa sa 7. godine, Michael je pleso opet s onom Slytherinkom... Znači, sve po starom. Iana zapravo nisam vidjela nigdje, al sam zato plesala s Peterom. On vam jako dobro pleše, znate. A i slobodan je... Valjda... Ma je, neće on naći curu prije neg što ja nađem dečka. A-a... Plesali smo nas dvoje do nekih, pa... Valjda je bilo oko 5. Tako nekako. A onda sam ošla prileći. Dosta mi je za danas

/ 19:36 / Komentiraj (18) / Printaj / # /

<< Arhiva >>