StArA kornjaCha

Bila je neka davna godina
kada sam
hvatala
pjenušave slapove snova.
Sada
minute , godine i dani cure kroz prste.

Koračam hodnicima
obasjanih zrakama snova
okupanim samoćom
sa zaspalim osmjehom
gdje se na zidovima
od praznine,
hladnoće
ogleda moj lik

Danas bih
voljela da budem negdje drugdje.
Da me ne guši sivilo,
da ne budem nevidljiva sjena
ja sam čekanje... svoga odabranog trenutka
začetog u poljupcu i
ljubavi

Nedostaje mi Nedostajem i ja njemu,
nedostajemo jedno drugom