četvrtak, 11.09.2008.
 ovih dana oko mene miris smrti .... dah tuge , nevjerice suze sve miriše na prolaznost života ... na osjećaj da smo samo marionete koje prolaze kroz vrijeme .. ... prolaze i nestaju a iza njih ostaje prazan prostor .... ne znam dali ste pročitali elino pismo i onda sam švrljajući po blogovima koje rado čitam naletila na jedan dobar post kod dominic ostala sam veoma neugodno iznenadjena komentarima ., žalosno je kad pročitaš da si kao roditelj bio otac ili majka kiksnuo ., da nisi ono što bi trebao biti nažalost roditelje ne možemo birati djeco vičite ... pišite recite u čemu griješimo ... ajmo zajedno pokušati rješiti problem .. pomognite nama starcima ... da se promijenimo da budemo onakvi kakvi biste vi voljeli da budemo ... probajmo sada dok još dišemo , živimo , to napraviti da ne bude kasno prekasno  |
