morsky blog

Na razne adrese u Sloveniji i Njemačkoj odaslala sam ovaj mejl:

Dragi gosti!
Iako ste već oko Božića bukirali sve naše raspoložive kapacitete od svibnja do listopada, a mi bili prisiljeni odbiti brojne ponude zbog nedostatnog smještaja, slobodni smo vam prezentirati nove turističke sadržaje da bismo svim zainteresiranima omogućili da posjete našu prelijepu obalu.
Dragi naši, da se ne biste patili po pasjim vrućinama, žeđali po katastrofalnim sušama kao što je bila ljetošnja, da ne biste morali volontirati u gašenju brojnih požara pri kojima, nedajbože, možete i nastradati, da se ne bi dosađivali na krstarenjima, jednom riječju da bi izbjegli ljetni šušur i neopisivu gnjavažu i gužvu, mi smo proširili svoju ponudu i na ostale sezone.

Najnovija ponuda uključuje:

- skijanje na obroncima Dugog Otoka;
- skijaški skokovi na skakaonici na otoku Kornatu;
- vožnje slaloma po svim dalmatinskim otocima;
- brojna natjecanja u gradnji snjegovića svih oblika diljem dalmatinskih gradova;
- slobodno grudanje na raznim lokacijama od Paga do Pelješca;
- klizalište u Marmontovoj ulici u Splitu i ostala manja klizališta diljem Splita i Dalmacije;
- prvorazredno igralište za hokej na splitskoj rivi;
- brojne predstave, tzv teatri apsurda, diljem dalmatinskih gradskih vijećnica, s naglaskom na splitskoj, u kojoj se daje spektakl "Leteći cirkus Brace i Seke";
- posjeti bolnicama, staračkim domovima, skloništima i javnim kuhinjama i mogućnost volontiranja u istima;
- branje zaleđenih mandarinki u dolini Neretve i ledena berba limuna na Visu;
- posjet svjetioniku na Palagruži i spektakularan pogled na desetmetarske valove;
- atraktivni pogled na buru na masleničkom mostu pri čemu možete prisustvovati udarima brzine od 250 km/sat, kakve ne možete doživjeti ni na kojem drugom mjestu na svijetu (lažem, možete još na dva mosta: krčkom i paškom);
- posjet zatrpanoj starčadi u zatrpanim selima bukovačkog kraja, kninske okolice, imotske krajine i svekolikog splitskog zaleđa, u helikopterima HV-a, u sigurnom društvu HGSS-a;
- vožnja desetmetarskim gliserima po bračkom kanalu na 10-11 bofora i nepoznatom broju čvorova;
- zajedničko gledanje Dnevnika u kojima se kontinentalna Hrvatska izruguje nevoljama Dalmatinaca.



Naravno, to nije sve što smo vam spremili. Čekaju vas još brojna iznenađenja, koja vam ne možemo otkriti, jer ni mi ne znamo što nas sve čeka. Pa zato se i zove iznenađenje!

Specijalna ponuda: branje riba koje je izbacilo more pod udarima gore opisane opake bure na obale otoka Paga i plaže Novigradskog mora!
U ponudi su arbuni, podlanice, palamide, ugori i ostale ribe. Sipe se beru ko pokošena trava.
Ako nađete koju morsku kornjaču molimo da nazovete Centar za oporavak morskih kornjača u Puli i da postupate po njihovim uputstvima.


Molimo da ponesete vlastite sanjke, skije, klizaljke i ostale zimske rekvizite jer se dobavljači ne mogu probiti do nas zbog orkanske bure, inače bi vam mi to sve prodali ili iznajmili po cijeni prava sitnica.
Nećemo odbiti ni donacije u lopatama, capunima i ostalom alatu koji se koristi u osvajanju neotkrivenih područja Arktika i Antartika.
Primamo i rashodovane ralice! Odbićemo vam od računa. Naročito bismo cijenili one manjih gabarita, širine po metra do metar, da se mogu uvlačiti u kale i kalete naših srednjovijekovnih gradova i gradića.

Nemojte čekati s rezervacijama, kapaciteti su ograničeni.
Ako ste već propustili prvo "Ledeno doba", nemojte "Ledeno doba 2".
Cijena - prava sitnica. Vaš dobitak bit će - neprocjenjiv!

Pa dobro, ajde, ko je i očekiva da ćemo se sad odjednom pritvorit u Japance, samo zato što nam je pa snig?

Eto.
Stiga je i taj trenutak kad samoj sebi moran skočit u usta.
Moj grijeh, moj grijeh.... U donjem postu izogovarala san sve koji su ispali pametniji od mene.
Ispričavan se svim meteorolozima Hrvatske. Rugala san in se kad su spominjali Sibir. Osjetila ga na svojoj koži.
Ispričavan se Gradskom poglavarstvu. Smijala san se kad su spominjali lopate. Sad moran čistit škovaceron.
Ispričavan se Splićanima i Šibenčanima. Zavidila san in. Više in ne zavidin.
Ispričavan se i Zagrepčanima. I ponizno molin da nan posude par ralica. Da ne moramo traktorima i frezama vozit po gradu. Malo nas je smišno vidit.
Ispričavan se priki Peri što san mu se smijala kad je izvadija upute i stavija lance da bi sretno stiga kod mene na večeru.

Ispričavan se svekolikon blog-pučanstvu šta triba prigledavat ovoliko slika po dalmatinskim blogovima. Nije van lako. A neće bit ni slijedećih nekoliko miseci dok sve ispucamo.

Fala Jutarnjem na upozorenju da ne šmrčemo ono bijelo što pada s neba. Taman smo se spremali provat. Napokon nešto besplatno za sirotinju.

Pa jebemu, u ovoj državi svi lažu. Nikom ne moš virovati.
Sve moralne vertikale i informativne horizontale odavno su izgubile na vjerodostojnosti. Sve vijesti svih Dnevnika svih javnih i komercijalnih televizija ili su lažne ili je istina prešućena ili su iskrivljene ili pogrešno interpretirane ili sutradan demantirane ili statistički isfrizirane ili stranački obojene. Ili su toliko irelevantne da uopće nije važno jesu li lažne ili istinite. Tu svrstavam vijesti o transferima i posudbama nogometaša, o najnovijim podvizima njihovih žena, o događajima u hrvatskom nogometnom savezu, bundama u ormaru Vlatke Pokos o kojima nas izvještavaju ljubitelji životinja u kožnim jaknama, i slične zvizdarije, ako vas zanimaju vijesti takve vrste, ubodite bilo koji broj na daljinskom upravljaču.
Nije bolje ni u drugim zemljama. Ni na zapadu ni na istoku nema te informacije iz medija koja bi prošla detektor laži. Lažu Europljani, lažu Rusi, lažu Ameri, lažu Arapi, lažu Židovi, lažu Kinezi, i tako dalje. Ma ni Japanci nisu više sigurni, jednostavno in ne virujen kad kažu da se u krugu Fokušime može uzgajat salata bez straha. Lažljivci svih zemalja ujedinite se. Niti za Australce nisam više sigurna. Od tamo imam manjkave informacije preko hrvacke dijaspore, a u njihovu pouzdanost isto ozbiljno sumnjam. Tako da nisan baš sto posto sigurna u vijesti o požarima, poplavama i ostalin dežgracijama i sanacijama istih.
Kraće rečeno, nikome ne moš danas virovat.
Jedina tvrđava istine i samo istine ostala je vremenska prognoza. Bila je ostala.
Ali evo, i ona je pala.
Prognoziralo da će nas zamesti. Iz gradskog poglavarstva panično apelirali da pokupujemo lopate, valjda da otkopamo vrata i prozore i prokopamo tunele kad zatrpa do trećeg-četvrtog kata, jer eto, samo što nije stigla polarna hladnoća iz Sibira. Sibirska anticiklona, matereti, od samog imena ima da ti se zaledi krv u žilama. Odmah ti prid očima iskrsnu slike sibirske strave. Tundre i stepe. Gulag, pet iljada dana u Sibiru, glad, promrzline, ma ništa dobroga ne asocira rič "sibirska". A tek "polarna", "arktička" i kakve sve riči ne izmišljaju.
Zabrinuti za vlastiti opstanak, poduzeli smo pripremne radnje za mini smak svita. Za dan posli sutra.
Lopate, lopatice, zimske gume, lanci, antifrizi, skije, sanjke, rašlje, ralice....sve pokupovali ka alvu. Metre i kilometre drva naslagali u drvarnicama, grijaćih tijela nema više kupit za lik po butigama od grijalica.
Zalihe hrane spremili ka da se spremamo za međunarodnu ekspediciju na K1. Za isteglit tolike količine do vrha tribalo bi unajmiti dva-tri sela šerpi.



I tako mi sinoć u punoj zimskoj opremi, u toplim šalovima, kapama, rukavicama i duplin bičvama, pećica na tri, sili pogledati što nam imaju reći naši metereolozi.
Polarna, sibirska, arktička zima, to su bile načešći izrazi u svim dnevnicima.
I naravno, izvještaj o vrimenu prelija se iz prognoze na gotovo cili dnevnik. Isto ko sredinom lita, kad je u središnjim informativnim emisijama glavna vijest da je jako vruće.
Blago našin izvjestiteljima, dok je god zimi hladno a liti vruće, oni imaju na čemu zarađivati plaće.
Da nezapamćena hladnoća, majketi.
Pamtin ja puno hladnije.
Ko nije priko zimskih praznika bija na otoku brat masline, taj ne zna što je zima. Nonina kuća od sto iljada kvadrata, bez plastične stolarije i bez grijanja, grijala se kuhinjica špaherom na drva, a otić leći bija je pothvat koji je zahtijevao dobru količinu hrabrosti. Bez jakete od perja, bez toplih čizmica i bez rukavica jer ne možeš brat masline u njima. Pa još kad opizdi bura ili levanat, ala veselja.
Ko ne viruje, neka pita našu Ruskinju, ženu iz Moskve koja se udala za našeg mještanina i tek dolaskom na topli mediteranski otok spoznala što to znači smrznuti se do kosti.
Bili su to dani kad su pingvini hodali po Dalmaciji. I smzavali se.
A ne sad ovo malo leda. Pokazalo nam zaleđeno more u nekoj plitkoj vali, neš mi ti čuda. Kad san ja bila mala, svaku zimu bi koji dan bilo zaleđeno more do po gradske luke.



Ali, opet smo lakomisleno povirovali prognozi. Naivci.
Kad nam kažu da će nam u EU teći med i mliko, mi poslušno zaokružimo ZA. Tako povirujemo i sijerkovićima i vakulama.
Mulac je odmah otiša spremit torbu i knjige u ormar jer da nema šanse da će bit škole. Izvadija buce, rukavice, šal i kapu i otiša leći u slatkom isčekivanju.
Kad ono - ćorak.
Mali samo šta nije suzu pustija kad je ugleda ono malo sniga na stablima i put do škole čist ka suza.
Kad san ga vidila onako tužnog došlo mi je da ga ukrcan u auto i odvezen u Liku. Što bi možda bila i napravila da san mogla pripoznat vlastiti auto. Svi u ulici izgledali su ka jednojajčani blizanci. Valjda je na njih pa sav snig koji je ima pasti. Za ostale površine više nije bilo.
A ništa. Pripoznat ćemo svoje auto kad okopni.



Opet smo ostali kratkih rukava.
Sve što je imalo past, palo je u Splitu.
Vidin da je nešto dopalo i Trogir. Naravno, znamo ono o blizini oltara.

Cili moj život ista priča. Sve šta bogati sjever da bidnoj Dalmaciji, završi u Splitu.
Pogledajte samo Dalmatinu.
Sada i snig.




p.s. Dok ovo pišen, vanka sve jače pada. Čini se da ću se sutra morat posipat pepelon. Ispričavat se Splićanima.

p.s.2. A ovo šta san našla u postu @umornog oka, a on na fejsu, je naprosto genijalno: "Evo je pa snig u nas, ali nikad neće past more u Zagrebu".

Našla san jedan stari post.
Iako je ondašnje zahlađenje mala beba za ovo sadašnje.



Nije meni šta je smrzačina.
Nije meni šta mi je moj morski zavičaj pretvorilo u Gorski kotar. Ako potraje još par dana eto nama klizališta u Jazinama. Zasad se kližemo samo po gradskom mostu i na glavnom trgu.
Nije meni šta se ne može vanka u trike-trakama ili japankama, a buce neman.
Neman ni skije ni sanjke. Ni pancerice. Briga me, ionako ne znan skijati.
Nije mi ni šta je sva starčad u kvartu popizdila i umislila da se vratila u mladost i snagu, pa izišli vanka poobavljati neodgodive poslove tipa odlaska u banku, plaćanja računa, bacanja smeća, kupovine domestosa i slične hitne radnje i još se ljute i vriđaju kad in ponudiš pomoć, jer oni to, zabogamiloga, mogu i bez tebe. Razmilili se po onon ledu ka mravi. A ti gledaš bespomoćno na koju će stranu poletiti štaka a na koju oni. A vozilo od hitne ne može doć jer ima ljetne gume...
Ma briga me, biće ih manje na proliće, manje penzija za isplatiti, više životnog prostora na nas ljude u pristojnim godinama...

Nije mi to.
Nego me muči šta je ovo - GLOBALNO ZATOPLJENJE!

Krvitis'sove, šta će bit kad dođe GLOBALNO ZAHLAĐENJE?!?!
Brrrrrrrrrrrrrr!



• zima ti je filipinka ha?
tu bilo -17. pa ti reci. (levant 21.12.2009. 08:11)
• @levant - ma šta je vaših -17 kontra naših -4, mačji kašalj, naši su minusi hladniji....:-)) (file 21.12.2009. 12:18)
• vaših jedan stupanj je ko naših 5?? :) (levant 22.12.2009. 20:04)
• @levant - ofkors! :-)) (file 23.12.2009. 13:08)

(...e, nema više levantice da se ovako lipo prepucavamo....)