morsky blog

utorak, 25.10.2011.

masline, tovar i mobitel

Tjedan dana Mediterana. Ja, otok, more i masline.
Berba završila, urod katastrofalan, ja zadovoljna. S upalom mišića.
Četrdeset stabala - stotinjak kila ploda. Ostalo je uništila suša.
Nema veze, bit će bolje dogodine.

U svakom slučaju, tjedan dana godišnjeg dobro mi je doša. Tilo se umorilo ka pas, nevaljala, stara, potrošena kičma boli ka vrag, ali duša se odmorila i osnažila. I mozak isto, bez novina, televizije i interneta. Terapija za održavanje zdravog razuma koju toplo preporučam svima koji imaju priliku.















Da mi ne bi bilo dosadno, pobrinula se ova beštija s donje slike. Ako ga neko još ne poznaje, to je Tovar koji je uvrtija u glavu tovareću tvrdoglavu da je moj kućni ljubimac. I ne da se razuvjeriti, ma koliko mu ja razumno objašnjavala da mi nije rod ni pomozbog.
Lik je malo na svoju ruku. Kad triba ponit vriću maslina do mora, nema šanse da ga namoliš. Stoji na mistu i ni makac. Ali zato kad sam naprtiš ruksak na leđa i tegliš, prati te ko sjena.
Sve što ostaviš na zemlji, on pogrize. Ne bira. Pojia mi je nekoliko torbi za branje, probuža vriću punu maslina, izgriza ručku od pile, smaza kutiju malbora zajedno sa šibicama...
Na kraju je pogriza i mužev mobitel.
Mislin da je tija zvat tovareći plavi telefon požalit se da ga zlostavljamo.
Donili Kiki bombone. Umisto Bronhi lakše se diše.
Tovari, dabili tovari jedni.

Ma, pogledajte taj pogled:




- 15:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 07.10.2011.

na obalama Drave





















- 13:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.10.2011.

20. godišnjica obrane grada Zadra

Već je postala tradicija da svaku godinu spomenem ovaj dan, jer je on u mojoj osobnoj povijesti vrlo značajan.
Budući da se ponavljam, onda ću samo kopipejstati prijašnje postove.



30. rujna 1991. godine Zadar je napadnut iz kopna, zraka i mora, razaran danima, mjesecima i godinama. 6. listopada iste godina postignuto je nekakvo "primirje" s JNA koje je bio pun grad, i nastupilo je kratko razdoblje tišine, samo dok su se izvukli na sigurnije položaje, u zaleđu grada.
Pisac bloga svjedok je tih teških dana.


... sjećam se listopada 1991.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Listopad prije šesnaest godina...
Ranjeni grad, mrak i tuga, jezivi zvukovi ludila, ljudi po podrumima, ko pantagane...

A vidi ga sad.


Photobucket

A vidi ga sad!

Photobucket

Koja divota, koji mir!

Photobucket


RANJENI GRAD
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

30. rujna do 7. listopada 1991. najteži su dani moga grada.

Danas 6. listopada obilježavamo Dan obrane grada.

Te davne godine 1991, kraj našim mukama bio je još daleko, Ustvari smo bili na samom početku, ali sam Grad najteže je stradao upravo u tom periodu.


"Zadar je jedan od onih rijetkih gradova Europe koji su se na čudnovat način vjenčali sa zlom sudbinom tuđinske destrukcije. U više navrata sustavno razaran svaki je put iznova podizao svoje lijepo lice, ranjeno, ali čisto i neokaljano.
I ovo posljednje razaranje, zvjerska destrukcija ničim izazvana, motivirana samo mržnjom i ružnoćom, kao da prosljeđuje kroz povijest tu zlu sudbinu Grada, jedini zločin kojeg je što je svoj, što je vlastiti identitet nepovratno vezao uz sudbinu svog hrvatskog naroda."

(iz foto-monografije ZADAR ANNO DOMINI 1991 izdane odmah nakon najvećih razaranja)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



"U Zadru ima 30 hiljada ustaša i treba ih sve pobiti" - Ratko Mladić, listopad 1991. g.
"Neka se Zadranke spreme da pozdrave srpske borce kad uđu u srpski Zadar." - Vojislav Šešelj, listopad 1991. g.

Photobucket

Na današnji dan, šestog listopada daleke 1991. godine, nakon nekoliko dana provedenih u "podzemlju", mi Zadrani izašli smo iz podruma na svjetlo sunčanog toplog jesenskog dana, baš kao što je ovaj šesti listopada danas. Prvi četnički napad je odbijen, tenkovi obačeni s ulaza u grad, i nakratko smo se poradovali, ne znajući da najteži dani, mjeseci i godine tek slijede.

Na današnji dan prije osamnaest godina moje dijete izašlo je je iz podruma nakon tjedan dana druženja sa štakorima. Slinavo i prehlađeno, prljavo i polugladno.
Jedino do čega mi je u Svemiru bilo stalo bio je njen život. Ni više ni manje.
Ni pogođena sv. Stošija, ni Donat, ni moj obožavani ranjeni Zadar, ma ni cijela napaćena Hrvatska, ništa mi nije bilo važno. A ustvari, sve to je u tim strašnim danima meni bila - ona.
Misija spašavanja rodnog grada i domovine Hrvatske meni se svodila na spašavanje jedne male djevojčice.

Na današnji dan (ove 2009. godine) to isto moje prekrasno, pametno dijete upravo sluša svoje drugo predavanje na fakultetu.

Isplatilo se. Višestruko.

(kategorija: povijest)

- 14:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se