Dalmatinsko zimsko jutro, jutros u osam:
Zima pokazala zube, a Rusi, ka Rusi, zajebavaju i ucjenjuju. Nisan dovoljno pametna i upućena da procijenim ko je "odgovorniji" za cvokotanje zaleđene Europe (a biće da su nečim to smrzavanje i zaslužili), Rusi ili Ukrajinci, vidin samo da su posljedice akcije "nek se malo smrzavaju da vide što je ruska zima" došle i do naše male smišne zemljice, u ovom slučaju, ni krive ni dužne. Više dužne nego krive.
Sad, ispada da smo mi kolateralna žrtva.
I da ćemo se živi smrznuti. Situacija je već na rubu panike. S televizije me gledaju lica promrzlih Zagrepčana i uspaničenog premijera i svite, iako mi se nekako ne čini da je njima ledeno. Možda samo oko srca.
SS - Smrznuti Sanader obznanija je naciji da je situacija ozbiljna. Ma nemojte mi reć!
Plina ima još malo. Pa nestalo.
Zagreb, Velika Gorica, Sisak, Osijek (i ne znam ko još) griju se na plin. Ako ga nestane, moraće se grijati na struju koja je puno skuplja. Pa će Zagrepčanima, Siščanima i Inima biti veći računi. A moglo bi pofaliti i nama. Što nikako ne bi bilo dobro. Fala, već smo provali i nije nan se nešto svidilo. A računi za struju su nan stalno visoki.
Pa se razmišlja o mjerama štednje.
Pa se razmišlja i da se produže školski paraznici.
E tu me taklo u živac. Meni već dosta dice po kući. Nisu tili ić na skijanje, ka sva normalna dalmatinska dica, lino to, nego mi se samo povlače po kauču. Dosadili. Troše struju, jer oće da in je toplo.
Alo, premijeru moj! I ja valjda živin u zemlji zvanoj Hrvacka.
I ne grijen se na jeftini plin nego na skupu struju. I stalno mi govore da ne mogu tražit plaću ka u istoj firmi u Zagrebu, jer su tamo viši troškovi života. Sad, tu mi se neki računi ne slažu, ali dobro, biće da je tako, kad tako kažu pametniji od mene, provincijalke vulgaris.
I alo premijeru, naša dica bi sad išla u školu, a ne kad opizdi zvizdan u šeston misecu kroz staklene stijene razreda okrenutih na jugo BEZ klime.
Kako nikome nije palo na pamet raspustit dicu iz škole kad temperature odu u visoki plus i ugriju dalmatinski i zagorski i bukovički krš i odatle se vratu nekin čudom u dičje glavice pa umisto slova i brojki oni vide neke zvizdice, i najrađe bi učiteljice potrpali u rakete za na Misec, a oni svi u more i rijeke i potoke i slapove?
Ili kad u Lici i Slavoniji zapade snig dičici do nosa?
Kako se niko u ovoj državi ne može sitit da ne živimo svi na isti način i u istim uvjetima?
A što se tiče štednje na grijanju, preporučan stanovnicima glavnoga nam grada, a i ostalih, da zatvore prozore. Da ne griju ulice Zagreba, jer to in je nemoguća misija. Bolje da griju svoje stanove.
I ne tribaju ići po kući u kratkin rukavima. Nek kupe tople trenerke.
A da mi se purgeri ne ljute na moje kritike, da pokažen da san s njima solidarna, poslala san Veliko dite tamo, obučenu za dalmatinsku zimu, i to onu blažu, tako da se dobro solidarno smrzne. A pošto je ona moje dite, moja krv, to je ka da se ja smrzavan.
Zato san kupila novu toplu jaketu. Malo mi je vruće u njoj, ali preživiću.
Eto in je jučer i snig pa. A ona ima niske kikersice i kožne olstarke.
Već se radujen kako će se veselo vratit doma na ovo zubato sunce. Kako će bit sritna što se vratila u svoj topli zavičaj, svojoj miloj materi. I kako će veselo poć u svoju zagrijanu školu. Ako joj Sanader i Primorac ne pomrse račune.
I meni isto.
Dajte im da idu u školu!
Svoje držite doma, baš me briga.
Znan ja da nisu svi nemajke ka ja.
A kad smo već kod škola, mi u provinciji imamo probleme druge vrste. Grijanje i hlađenje nisu ovdi prioriteti.
Pazite ovo, ovo je vijest iz današnjih novina, virovali ili ne, od 9. siječnja 2009. godine. Dviiljadeidevete!
"U selu Podgradini kod Zadra doslovno je izbila pobuna: mještani su prije nekoliko dana konačno dočekali početak razminiranja njihova sela, a onda je uslijedio šok - razminiranje se obavlja u udaljenoj i napuštenoj uvali Žabokrek, dok se mine još uvijek nalaze u samome mjestu, oko kuća, uključujući i zgradu osnovne škole."
Sićate li se još Domovinskog rata? Onih davnih dana?
Naravno da ne, šta bi o tome mislili, kad svaki dan stižu novi i novi problemi, evo i ovog najnovijeg sa grijanjem.
E pa, u nekin mistima ove zemlje grijanje nije najveći problem. Oni se ionako griju sami, bez toplane, na drva ili kako već. U nekin mistima još se dobro sićaju rata, štoviše, svaki dan misle na njega. Ostala in je uspomena na njega, podmuklo skrivena u zemlji. Na iljade uspomena.
"U školu u Podgradini svaki dan ide 41 dijete od prvog do četvrtog razreda, a učiteljice ne smiju puštati djecu u prostor oko škole. To je naputak ravnatelja Luzarka Novakovića, koji kaže da pošalje školski autobus ako djeca u toplijim danima idu na zrak.
- Autobusom ih odvezemo na mjesta za koja pouzdano znamo da su sigurna od mina, a oko škole ih je previše opasno puštati. Škola je otvorena 1997. godine i uski pojas oko škole je tada pregledan, ali po kartama se točno vidi da je cijelo to područje još vrlo nesigurno pa ne želim riskirati. Nema igranja oko škole - kaže ravnatelj."
E sad vi meni recite, koji problemi, koje zavrzlame, koje siromaštvo, koji vrag može biti preči od ovoga? Od razminiranja dvorišta škole u koju svaki dan ide 41 dite? Što može opravdati igranje životima dice?
Bi li se njihovi roditelji sad tribali brinuti oće li im u ponediljak nakon praznika biti hladno u školi i oće li se prehladiti?
Ovaj post spada u kategoriju: prvo grintanje u 2009. godini
