O tri već zapažena i identificirana moderna jahača apokalipse, koji u laganom kasu ulaze u 21. stoljeće, već je bilo govora ovdje:
1) Nezadrživo povećanje stanovništva Zemlje.
2) Stalni porast zagađivanja uz globalno zatopljenje.
3) Kriza energije uz stalno trošenje prirodnih resursa.
Prva dva jahača pokazuju eksponencijalni rast svoje veličine, što znači stalno ubrzanje svog rušilačkog pohoda. Pritom prva dva jahača djeluju kao par i superponiraju svoju rušilačku djelatnost koja postaje sve očitija i običnim ljudima na početku 21. stoljeća. Istodobno, treći moderni jahač apokalipse ne može još razviti takvu brzinu i učinak jer suvremena znanost stalno pokušava pronaći nove izvore energije i tako spriječiti njegov prelazak u galop. No neke stvari se načelno mogu predviđati, ali je pritom vrlo teško predvidjeti maksimume tih pojava, budući mnogo toga ovisi o nepredvidivom ljudskom odlučivanju i djelovanju. Zato svako predviđanje na rokove duže od 30 godina, nema smisla ako ne sadrži parametre ljudskog ponašanja. Glavni razlog tome je vrlo malo determinističko ljudsko ponašanje u odnosu na prirodne pojave. Znači sadašnja predviđanja o maksimumu porasta stanovništva na Zemlji u 2100. godini mogu biti samo naznaka određenog trenda prirasta. Međutim, kao predviđanje isto nema puno smisla, budući da se tu ne radi o astronomiji već o djelatnosti u kojima sudjeluju ljudska bića s potpuno nepredvidivim ponašanjem.
Zajednička osobina svih predviđanja koja se oslanjaju samo na napredak znanosti i tehnike je upravo ta što su prekomjerno optimistička. Nakon iskrcavanja astronauta na Mjesec 1970-ih godina, nastaje prava euforija glede budućih svemirskih istraživanja. Tada se predviđalo kako će do 2000-te godine biti još desetak iskrcavanja na Mjesec, kako će do tog vremena predsjednik SAD-a biti u orbiti, kako će se djeca rađati na svemirskim stanicama te kako će odmah nakon 2000-te godine Mars biti na "dohvat ruke" u smislu iskrcavanja astronauta. Pritom treba naglasiti kako su takva predviđanja iznosili kompetentni ljudi u astronautici, a ne nekakvi šarlatani.
Istodobno, nisu ostvarena ni neka vrlo logična tehničko-tehnološka predviđanja poput primjerice, električnog osobnog automobila, koji bi služio za osobni prijevoz u velikim gradovima uz znatno smanjenje zagađivanja. Njegovi akumulatori punili bi se preko noći i bio bi vrlo pogodan za ljude s kućama u prigradskim naseljima. Sedamdesetih godina napravljena je jednostavna prijenosna pećnica koja koristi sunčevu energiju. Smatralo se kako će tu pećnicu vlade država koje žive južno od Sahare podijeliti tamošnjim plemenima, koja stalno uništavaju raslinje na rubu Sahare radi pripremanja hrane. Granica Sahare godišnje se pomiče za nekoliko kilometra na jug zbog uništavanja raslinja i klimatskih poremećaja. Iako bi mnoge arapske zemlje mogle na jednostavan način koristiti sunčevu energiju u domaćinstvu, ni na tom području skoro ništa nije napravljeno.
Znanstvenici koji su već 1970-ih godina upozoravali na štetni efekt "staklenika" zbog ispuštanja CO2 u atmosferu, smatrani su ekstravagantnim i nitko nije ozbiljno vjerovao u štetne posljedice toga. Slično je bilo i s predviđanjima katastrofalnih posljedica neobuzdanog prirasta stanovništva. Iako su u ondašnjim predviđanjima bile pogrešno određene godine maksimuma globalnog zagađivanja i prirasta stanovništva, pritom zasigurno nisu netočno procijenjene posljedice tih pojava. U stvari posljedice iz 2000. godine su i gore od predviđanja iz 1970-ih godina. Tada je bilo nezamislivo kako će u Njemačkoj skoro svake godine dolaziti do katastrofalnih poplava, a isto tako i u dijelovima Velike Britanije i Francuske. Također su bili nezamislivi olujni vjetrovi velikih brzina, kao i velike snježne lavine u Francuskoj i Švicarskoj. Istodobno hurricanei koji su i do sada bili poznati u Alabami i predjelima susjednih saveznih država SAD-a, danas postaju sve učestaliji i snažniji. Nitko tada nije ni mogao sanjati što je jedan El Ninjo u stanju napraviti. U ostalim dijelovima svijeta još je gore. Na nekim otocima blizu Salomonskog otočja, koje se smatralo za svojevrsni zemaljski raj, orkanski vjetar brzine od oko 500 km/h je zbrisao sve pred sobom. Takav vjetar je u stanju trgati živo tkivo sa čovjeka.
Proučavanjem svih prošlih i sadašnjih predviđanja može se zaključiti kako će drastični porast stanovništva u kombinaciji s efektom staklenika (zagrijavanjem atmosfere) dovesti do vrlo teških negativnih pojava te velikog porasta siromaštva u nerazvijenom svijetu uz masovnu glad i širenje bolesti. Ti negativni trendovi će doći do punog izražaja oko 2030. godine dokle se prostire vrijeme realnog predviđanja. Razvijene zemlje će isto tako biti pogođene galopom prvih dvaju "modernih jahača apokalipse", ali one će ih nekako svladavati. Međutim, veliki dijelovi Afrike i Azije u kojima žive nerazvijeni bit će jače pogođeni tim promjenama uz mnogo manje mogućnosti za obranu od njih. Masovno siromaštvo i glad pogodit će stotine milijuna ljudi, a čitavi predjeli bit će opustošeni. Može se samo nagađati tko je prvi na redu, ali vrlo vjerojatno je to Afrika te neki dijelovi srednjeg Istoka i Indije. Nasuprot tome, razvijene zemlje će zakasniti u borbi protiv efekta staklenika, kao i u pomoći zemljama koje su najviše pogođene rastom stanovništva i klimatskim promjenama.
